atlantida

Atlantida novosti

Atlandija je postojala ili ne? Pitanje koje se još od antike vuče i danas je aktualno te se znanstvenici jš uvijek vrte u krugu s polu dokazima, nagađanjima, ali nikada konkretnim argumnetima o postojanju iste. No ipak…Nedavno u dubinama oceana znanstvenici su naišli na područje staro oko 56 milijuna godina, što je odmah povuklo za sobom ideju nestale Atlantide. Jedan od dokaza koji podupiru potencijalu istinu o postojanju tog otoka odražava se u nalazištu koje se prostire tristotinjak metara od obale sicilijskog grada Gela. Ondje su podvodni arheolozi pronašli 39 metalnih poluga za koje smatraju da je orihalk, metal koji je nakon zlata nekada navodno bio najcjenjeniji na Atlantidi i koji se jednako tako navodno nalazio diljem tog mjesta. Znanstvenici su spomenute poluge pronašli u olupini trgovačkog broda koji je potopljen prije 2600 godina. Radi se o petoj olupini drevnoga broda nedaleko od obale talijanskoga Gela.

Prema mišljenju znanstvenika, taj je brod prevozio teret iz Grčke ili iz Male Azije, a potopljen je uslijed olujnoga nevremena.

Jedan od arheologa koji su bili prisutni u ovom istraživanju ističe da je pronađeni metal upravo orihalk s obzirom na to da je analiza pokazala da riječ o leguri bakra i cinka te tragovima nikla. olova i željeza koji su glavni sastojci tog drevnog metala.

“Ništa slično do sada nije pronađeno. Za orihalk znamo iz drevnih zapisa”, izjavio je profesor Tusa za Discovery News te dodao:

“Ovaj pronalazak dokazuje da je grad Gela samo stoljeće nakon osnutka (689 pr. Kr). bio bogat grad s obrtničkim radionicama specijaliziranim za proizvodnju čuvenih artefakata”, zaključio je Tusa.

https://www.dnevno.hr

Obrada: https://www.vidovitost.net/biba-tarot-majstor-vidovitost/

znakovlje

Znakovlje

Najstarije znakovlje smatra postojanje posjetilaca s druge strane ili duhova. Duhovi su sile izvan našeg svjesnog iskustva i kontrole, a utječu na ljude i stvari ulazeći u njih ili im se samo pokazujući u raznim obličjima. Svijet duhova je predstavlja opasnost ako ne znamo kontrolirati, bolje rečeno, ako ih ne naučimo kontrolirati i ne izoštrimo svoju percepciju. Nekada davno duhovnim silama se pripisivala narav i moć bogova, demona, svijeta mrtvih. Ulazeći u duše ljudi i utječući na njihove postupke smatra se znamenjem ili jezikom kojim se služe da komuniciraju.
Po drugoj teoriji znamenjem se smatraju simboli i znakovi. U današnje doba, kad smo izgubili doticaj s praiskonskim u nama, znakovi koji nam govore nešto smatraju se praznovjerjem, bez obzira što za iste postoje mnogi dokazi. Jezik znamenja i znakova se opisuje kao nešto strano, nelogično, ukratko, kao fantazija. Mnoge pojave i stvari smatraju se znamenjem; intuicija, vjetar, brojevi, zvijezde i planete, oblici koji su nečemu slični ili isti. Znamenje upozorava, predviđa, opominje te bi bilo mudro obraćati pažnju u svakodnevici na takve pojave i shvatiti i povezati njihovo značenje s našim životnim okolnostima. Znamenje otkriva sudbinu pojedinca i volju viših sila kako je to činilo i u prastara vremena. Svi oblici i metode predskazivanja budućih događaja ili objašnjavanja sadašnjih, bilo da j e u pitanju neka grana znanosti ili ezoterija, kao što je astrologija, numerologija, tarot karte i drugo, zapravo počinju sa znamenjem. Znamenje nam otvara vrata za komunikaciju s nepoznatim, onim što ne razumijemo, a što nam često nedostaje a da ne znamo što je, misterioznim i neshvatljivim pri konvencionalnom svakodnevnom razmišljanju. Ovo je samo kratak pregled bogatog svijeta i značenja znamenja koje je svuda oko nas.

smrt

Smrt kao početak života

Svaki razgovor o umiranju i smrti mora početi od straha. Ako se bilo čega bojimo onda je to završetak života.

Ako naše tijelo umire i suočava se sa smrću, to ne znači da je život završio. Život je prevelik i preobuhvatan da bi mu se suprotstavila smrt tijela. A u osnovi našega straha od smrti nalazi se upravo to uvjerenje o suprotnosti života i smrti.
Uvjetovanost potiče od najranijih dana kad su nam roditelji pričali priče u kojima bi se pojavljivala smrt. Neizbježno, s njom bi dolazio i gubitak, a zatim i tuga. Kao djeca možda nismo u potpunosti razumjeli što znači gubitak i tuga, ali strah u očima odraslih mogli smo jasno prepoznati. Ako nismo imali sreće, vrlo brzo smo se, još u djetinjstvu, morali suočiti sa smrću drage nam osobe ili možda samo kućnoga ljubimca. Tada smo i sami osjetili bol zbog gubitka, tugu i žaljenje, a možda čak i ogorčenost koja će se tek kasnije, u budućim susretima sa smrću, pretvoriti u pitanje upućeno Bogu: “Zašto?”

Osjećaji i iskustva povezani sa smrću od samoga početka su nam odbojni. Zbog toga se smrti bojimo i gotovo da ne želimo ništa o njoj znati. Iako se smrt rado spominje kao činjenica u bezbrojnim razgovorima uz kavu, a osmrtnice u novinama su jedna od najčitanijih rubrika, mi zapravo bježimo od pojma smrti. Razmislite o sljedećem: osim rođenja, smrt je jedino iskustvo koje će doživjeti svaki čovjek! Sve ostalo, sve što slijedi nakon rođenja, okolnosti života, događaji, iskustva… sve se to može preskočiti, osim smrti.

Zamislite što god želite, ali svako iskustvo samo je mogućnost, a ne sigurnost. Svako, osim smrti. Smrt ćemo doživjeti svi. Ako je tako, onda bismo morali biti zainteresirani za nju. Morali bismo se pobrinuti da saznamo sve što se može znati o jedinom zajedničkom iskustvu koje očekuje svakog čovjeka. Međutim, zbog straha, mi zatvaramo oči pred tim znanjem, pa čak i pred samim postojanjem smrti. Ne želimo o tome slušati, odgađamo misli o umiranju što dulje možemo. Jednom riječju, bojimo se smrti. Taj strah je rezultat neznanja. Kad bismo samo otvorili naš um i srce znanju o životu, ubrzo bismo osjetili kako strah nestaje i ustupa mjesto razumijevanju i ljubavi. Da, to je točno, potaknut znanjem strah od smrti pretvorit će se u ljubav prema životu. Svako od ta dva osnovna stanja ljudske duše privlači osjećaje koje samo stvara. Strah privlači strah, a ljubav ljubav. Strah potiče odvojenost, a ljubav zajedništvo. U svom neznanju, mi smo i smrt povezali sa strahom, a ljubav sa životom. Iako je ovo drugo točno, ljubav jest povezana sa životom, ono prvo nije. Strah i smrt se ne smiju povezivati zato jer život i smrt ne stoje u istoj suprotnosti kao ljubav i strah. Ako želimo saznati nešto o smrti, prvo moramo ukloniti strah pri pomisli na nju. Iako će se to u potpunosti dogoditi tek kad osvijestimo proces umiranja, uklanjanje straha pri pomisli na smrt prvi je korak u prihvaćanju znanja o njoj. Dobra vijest je da strah doista nije potreban jer smrt, kao dio života, također pripada ljubavi. Ali, baš kao što i život može biti lišen ljubavi, tako se to može dogoditi u smrti. Iako prisutnošću ljubavi u našem životu ponekad upravlja sudbina, velikim djelom smo i mi sami odgovorni za to.Sagledano u svjetlu zakona karme, mi smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Ako smo odgovorni za ljubav ili barem za najveći dio ljubavi u našem životu, onda smo odgovorni i za ljubav u našoj smrti.

Smrt može biti dobitak

Zapravo, mi se smrti i ne bojimo same po sebi. Naposljetku, toliko malo znamo o njoj da se bojimo patnje, gubitka, bola, tuge i drugih iskustava za koje očekujemo da će doći sa smrću. I upravo u tome se skriva odgovor na pitanje o mogućnosti uklanjanja straha pri pomisli na smrt.

Ako na neki način uspijemo prihvatiti zamisao da smrt nužno ne predstavlja patnju već da može biti mirna, da nije istina da s njom dolazi i gubitak već da ona predstavlja dobitak nečega novog te da je moguće smrt ispuniti srećom, a ne tugom, onda bi naš strah od smrti nestao.

Zamijenila bi ga samo opravdana briga hoćemo li uspjeti ostvariti dobru smrt baš kao što smo ostvarili dobar život? Ta je briga opravdana zato jer bi nas potakla da potražimo znanje i vještine koje će nam omogućiti ostvarenje toga cilja…

 “Život – smrt – život”, Adrian Predrag Kezele

vrane

Ptice: proročanska značenja

U mnogim kulturama ptice su smatrane proročanskim glasnicama i dobrih i loših predstojećih događanja u ljudskim životima ili sudbini cijelog jednog naroda. Kelti su povezivali ptice s vidovnjaštvom, snovima, te raznim drugim predviđanjima budućnosti, a osobito gavrana i vranu, o čemu svjedoče srednjovjekovni zapisi. S druge strane, u antičkoj Grčkoj, odlagana je svaka aktivnost ako bi vrane nekome letjele s lijeve strane jer se smatralo da to donosi nesreću. U drevnom Babilonu kao i u Grčkoj i još nekim oblastima, redovito se pratio i proučavao red letenja vrana-proročica, smjer kretanja, a potom su povezivali značenje: da li je u pitanju napad neprijatelja, zlih duhova, osobne ili opće nesreće o čemu također postoje stari tekstovi pronađeni u područjima tih zemalja. Sova i lešinar imaju vezu sa svijetom mrtvih te su njima oduvijek pridavana mračna značenja iako se sova u nekim područjima drži kao simbol mudrosti.
Međutim, pticama i znamenjima koje one donose pridavana su i pozitivna svojstva, najave dobrih događaja. Tako je za Grke pijetao bio proročanska ptica koja je nosila obilježja hrabrosti, neustrašivosti i pozitivnih sila te zaštite. Pijetao je imao veliki značaj u magijskim obredima kako Grka tako i nekih naroda Afrike.

Vračevi i nadareni vidovnjaci su stotinama godina unatrag vršili proricanja promatranjem glasanja i kretanja ptica, a osobito su obraćali pažnju na vrane.
Kako se sve više udaljujemo od prirode, a samim time i od životinja, tako gubimo sposobnosti koje su stari narodi imali, kao što je, na primjer, komunikacija s pticama.
Pokušajte obratiti pažnju kada su vam ptice u blizini i povežite tada ono što osjećate i razmišljate u tim trenucima s kretanjem ptica ili ptice, osobito vrana. Potom promatrajte promjene u kretanjima ptica, lijevo, desno, iznad glave, visoko, nisko kao i glasanje. Ono što je sigurno jeste da će te osjetiti povezanost u datom trenutku ako se potpuno prepustite osjećaju dok su ptice u blizini i da će vam intuicija protumačiti značenje u promjenama smjera ili glasanja neke ptice.
I dana danas, u ovo naše moderno doba, postoje ljudi koji uspješno komuniciraju s pticama, vode razgovore, međusobno se razumiju i na taj način, jedan od mnogih, povezuju se s prirodom i dobivaju proročanske znakove za svoj život ili živote svojih bližnjih.

knjiga sjenki

Knjiga sjenki

Gerald Brousseau Gardner i njegova knjiga sjenki

Tvorac vike koju danas pronalazimo u mnogim varijantama je Britanac Gerald Brousseau Gardner (1884.-1964.), pisac, amater antropolog, okultist i najpoznatija figura u modernom vještičarstvu. Mnogi ga smatraju čovjekom velike vizije, kreativnosti i hrabrosti zbog njegovog istupanja i buđenja vještičarstva u vrijeme kada je umijeće zabranjivano. Njegova su djela „Witchcraft Today” i “The Meaning of Witchcraft” inspirirala daljnji rast i razvoj mnogih tradicija modernog vještičarstva najprije u Engleskoj a potom i u Europi i SAD-u.

Gerald Gardner rođen je u dobrostojećoj obitelji, u malom gradiću „Blundellsand” u blizini Liverpoola u Engleskoj. Njegovog djeda prati reputacija da je oženio vješticu i tvrdi da neki članovi njegove obitelji posjeduju nadnaravne sposobnosti. Gardner je vjerovao da je potomak Grissella Gairdnera koji je spaljen kao vještica u Newburgh-u 1610.

Gardner je imao dvoje braće, no s obzirom da je od djetinjstva patio od astme podizan je odvojeno. Zbog Geraldove bolesti njegovi roditelji upošljavaju dadilju Josephine Com McCombie. Za vrijeme zimskih mjeseci Gerald zajedno sa Com odlazi u toplije krajeve i putuje po Europi. Često ostaje sam i počinje proučavati povijest i arheologiju. Nešto kasnije dadilja Com se udaje, pa Gerald odlazi živjeti s njom u Ceylon. Ovdje se počinje baviti plantažnim uzgojem čaja i kaučuka. Nakon toga seli u Borneo, te potom u Malaziju.

Zanimajući se i proučavajući povijest i arheologiju tog kraja, Gardner biva opčaran lokalnom kulturom, vjerskim i magičnim uvjerenjima. Ovdje se počinje zanimati za okultno privučen ritualnim noževima i mačevima, posebice malezijskim mačem „Kris-om”. Istraživajući Malezijske drevne civilizacije Garner počinje stvarati ime među akademskim krugovima. Objavljuje neke tekstove te 20 godina kasnije objavljuje knjigu povijesti i folklora Malezije „Keris and other Malay Weapons” u Singapuru 1936.

Od 1923. do njegovog umirovljenja 1936., Grdner radi kao civilni časnik britanske vlade. Najprije radi kao inspektor plantaža, zatim kao carinski službenik i inspektor opijumske ustanove.
Gardner se obogaćuje prodajom kaučuka, što mu omogućava daljnje proučavanje njemu najdražeg područja – arheologije. U jednoj ekspediciji tvrdi da je locirao drevni grad Singapura.
1927. susreće Donnu s kojom kasnije ulazi u brak.

Nakon umirovljenja Gardner se sa ženom vraća u Englesku i udomljuje u New Forrest-u. Nastavlja svoje arheološke pohode, te putuje po Europi i Aziji. Na Cipru pronalazi mjesto o kojem je sanjao i uvjeren je da je na tom mjestu živio u prošlom životu. 1939. objavljuje drugu knjigu „A Goddess Arrives” čija je tematika bazirana na Cipru i Božici Afroditi obožavanoj 1450 godina pr. Kr.

Dolaskom u New Forrest, područje jedne od najstarijih šuma u Engleskoj Gardner počinje istraživati lokalnu povijest. Ubrzo otkriva da lokalni folklor ima korijene u vještičarstvu, te iz znatiželje počinje tražiti veze u susjedstvu. Kroz susjede je upućen u lokalnu grupu slobodnih zidara, bratstvo koje se naziva „The Fellowship of Crotona“. Gospođica Besant-Scott kćer Annie Besant, osnivačica miješane masonske organizacije gradi malu skupinu „The First Rosicrucian Theatre in England“, gdje se pridružuje i Gardner.

Kroz bratstvo djeluje i jedna skrivena skupina. Jedan član društva povjerava Gardneru da ga poznavao u prijašnjem životu i opisuje mjesto koje je Gardner pronašao na Cipru. Nakon što Gardner zadobiva povjerenje društva otkriva da je tajna skupina vještičji koven koji koristi znanje prenošeno stoljećima. Gardner ovdje upoznaje Dorothy Clutterbuck koja pristaje da ga inicira u koven stare religije 1939.
Vjeruje se da je Dorothy-n koven zadnji preostao koven direktno proizašao is „Nine” – „Devetog kovena” uspostavljenog od George-a Pickingill-a četrdeset godina ranije.

1947. Gardner upoznaje Alestera Crowleya, a njihovo kratko poznanstvo kasnije dovodi do pitanja autentičnosti Gardnerovog originala „Knjige Sjenki“. Pretpostavlja se da je Crowley također bio član „Devetog kovena” George-a Pickingilla u New Forrestu, a Gardner se posebno interesirao za rituale korištene u tom kovenu. Tako Gardner traži od Crowleya da mu zapiše sav tamo korišten materijal kojeg se sječa. Iako je Crowley bio slabog zdravlja i nekoliko mjeseci nadomak smrti, ispunjava Gardnerov zahtjev i ujedno ga proglašava počasnim članom Ordo Templi Orient-a.

Sakupio je mnogo znanja o folkloru, vještičarstvu i magiji, sakupio mnoge artifekte i materijale korištene u procedurama i ceremonijalnoj magiji. Iako je jako želio sabrati i prenijeti svoje znanje u djelo, bio je spriječen djelovati u javnosti. Vještičarstvo je još uvijek bio zabranjeno u Engleskoj i Gardner biva upozoren od Dorothy da ostane u tajnosti i ne piše knjigu. Kasnije mu je dopušteno da piše u obliku fikcije, a rezultat je knjiga „High Magics Aid“. Knjigu je objavio Michael Houghton 1949., a sadržavala je bazu ideja iz koje kasnije nastaje Gardnerova wicca.

1951. nakon povlačenja zakona protiv vještica Gardner je bio slobodan izaći u javnost. Odvaja se od New Forest kovena i osniva vlastiti.Ukidanje zakona omogućuje Cecil H. Williamson da otvori „Muzej Magije i Vještičarstva” u Castletown-u. Kasnije te godine Gardner upada u financijske probleme, pa ga Williamson postavlja za direktora muzeja.

Kroz rad u muzeju, Gardner upućuje sve zainteresirane za okultne krugove onog vremena. Njegova reputacija kao vodećeg autoriteta vještičarstva počinje se širiti. Kasnije 1952. kada je riješio novčane probleme kupuje muzej, no materijali i artifekti koje je prikupio nisu bili dovoljni za popunjavanje muzeja, pa posuđuje nešto materijala.1953. Gardner upoznaje Doreen Valiente i inicira je u svoj koven. Doreen Gardneru pruža veliku pomoć i podršku, te mu pomaže prepraviti njegovu „Knjigu Sjenki“. Surađujući zajedno, unaprjeđuju mnoge tekstove, rituale i materijal dobiven u New Forest kovenu. Doreen također zbog mračne reputacije miče materijale Alestera Crowleya i veći značaj pridaje slavljenju Božice. Doreen i Gardner na ovaj način stvaraju novu praksu koju danas pronalazimo pod imenom „Gardnerova wicca”.

1954. Gardner objavljuje prvu knjigu vještičarstva „Witchcraft Today“, u kojoj podupire teoriju antropologinje Margaret A. Murray koja svjedoči da je moderno vještičarstvo posljednji preživjeli trag organiziranih poganskih religija koje su postojale prije lova na vještice. Margaret ujedno piše uvod za knjigu. Neposredno nakon njezina objavljivanja knjiga doživljava veliki uspjeh, te na njenom temelju rastu novi mnogobrojni koveni diljem Engleske.

Gardner uskoro postaje poznata medijska ličnost i uživa u mnogobrojnim javnim istupima. Međutim nisu svi istupi bili pozitivno komentirani zbog Gardnerovog nudizma i naklonosti ka ritualnoj nagosti. To je ujedno izazvalo i sukob sa ostalim tradicionalno orijentiranim vješticama koje tvrde da uvijek rade obučene. Također mnogima se ne sviđa što Gardner istupa suviše javno, dok se vještičja praksa oduvijek drži tajnom, te vjeruju da će ovolika otvorenost naškoditi umijeću.

Raditi s Gardnerom postaje nemoguće. Njegov egoizam i usmjerenost ka medijima iskušava strpljenje članova njegovog kovena uključujući i Valiente – Visoku Svećenicu njegovog kovena. Medijska pažnja stvara nemir unutar kovena, a tome pridonosi i Gardnerovo zalaganje za dominaciju Boga povrh Božice. Zadnji revolt dogodio se kada Gardner proglašava umirovljenje Visoke Svećenice smatrajući je prestarom. 1957 Doreen Valiente i veći dio članova odlazi iz kovena. Gardner nastavlja sa radom i objavljuje svoju posljednju knjigu „The Meaning of Witchcraft” 1959.

Potom umire Gardnerova žena u čijem je društvu Gardner boravio pune 33 godine, iako ona nikad nije sudjelovala u vještičarstvu ili aktivnostima unutar njega. Gardner biva shrvan njezinom smrti i ponovo obolijeva od astme.

1963. u Škotskoj, u kući Gardnerove Visoke Svećenice Monique Wilson (Lady Olwen), Garner upoznaje Raymonda Bucklanda, koji će kasnije biti zaslužan za predstavljene Gardnerove tradicije u SAD-u. Monique inicira Bucklanda nešto prije nego Gardner odlazi na odmor u Libanon za vrijeme zimskih mjeseci. Gardner nikad nije doživio razvoj tradicije u Americi, jer ga na povratku pogodio srčani udar. Preminuo je 1964., a slijedeći dan je pokopan na obali Tunisa.

Izvor i obrada: Knjigasjenki.com

hermetizam

Hermetizam osnove

Što je hermetizam?

Hermetizam podrazumijeva viši broj religijskih i nereligijskih vjerovanja koji je osnovan prema helenističko-egipatskim spisima što ih je napisao Hermes Trismegistus, pseudonim za egipatskog boga Totha, grčkog boga Hermesa i egipatskog graditelja liječnika Imhotepa. Osnovni temelj hermetizma je da svako biće i svi planeti, kao i cijeli univerzum posjeduju vlastitu dušu, a da su na koncu ipak jedno.
Tri najvažnije knjige hermetičke literature su Corpus Hermeticum, Smaragdna bilježnica Hermesa Trismegistusa i Kybalion. Kao elementarne znanosti mudrosti cijelog svemira tako smatraju alkemiju (operacija Sunca), astrologiju (operacija Mjeseca) i teurgiju (operacija zvijezda, božanska magija vršena u suradnji s božjim bićima, suprotnost od crne magije, Goëtie).
Prvo razdoblje bilo je tijekom Renesanse, kada su kršćani u mističnim vjerovanjima i raznim previranjima u to doba glede utvrđenih stajališta kombinirali novootkriveni grčki, hebrejski i arapski misticizam s alkemijom, slobodnim zidarstvom i heretičkim kršćanskim teurgijom.
Drugo razdoblje bilo je u vrijeme viktorijanske ere, kada je kolonizacija orijentacije donijela niz meditacijskih tehnika (uključujući Tantru) koja su bila spojena s prethodno spomenutim utjecajima i Duhovnosti i Teozofije. Nastala iz zbrke tajnih organizacija bila je Hermetički red zlatne zore, pseudo organizacija koja je tvrdila da potječe od rozenkranaca.
Ova organizacija imala je veliki broj engleskih aristokrata kao članova, pjesnika, teologa i onih koji su se bavili okultizmom.
Jedna takva osoba bila je Aleister Crowley, koji je napustio Red i započeo s radom samostalni rad a kasnije osnovao okultnu organizaciju. Tvrdeći da potječu od Vitezova Templara, ova je organizacija bila uglavnom usredotočena na Njemačku i bila je usmjerena prvenstveno na Tantru (seksualno inducirani trans). Crowley je dodao svoje ideje uključujući i njegovu “Knjigu Zakona”, svojevrsnu Bibliju za religiju koju je osnovao Thelema.Tijekom otprilike istog razdoblja, Crowleyovi učenici i suvremenici dodali su golemu količinu radova na temu hermetičnosti. Pojavile su se i druge organizacije sa svojim gledištima i uvjerenjima tako da su poklonici hermetizma bili razdijeljeni u različite frakcije te je nastala jedna zbrka i mješavina vjerovanja, teza, tvrdnji, teorija.
Moderni ili suvremeni hermetizam održava se preko reda Ružokrižara, Ezoterijskog kršćanstva te ostataka negdašnje moćne organizacije Zlatne zore od čije je originalnosti ostalo malo ili skoro ništa.

Izdvojena vjerovanja i pitanja u hermetističkom nauku:

Providnost je božanski red.
Sreća je učinak onoga što je bez reda; , fantazija ili samo mišljenje.
Što je Bog? Nepromjenjivo ili nepromjenjivo dobro.
Što je čovjek? Nepromjenjivi zlo.
Vrijeme je Božanska određeno.
Zakon je human.
Vrijeme je korupcija Čovjeka.
Sve što je na nebu je nepromjenjivo.
Sve na Zemlji je promjenjivo.

eleusinske misterije

ELEUZINSKE MISTERIJE

Eleuzinske misterije su drevna i poznata tajna sekta u vrijeme grčke antike iz grada Eleuzina, utemeljena na mitologiji o boginjama Perzefoni i Demetri, boginji života, plodnosti i zemljoradnje. Smatra se da datiraju iz 1500. godine pne, a nazvane su po gradu Eleusis u antičkoj grčkoj. Platon ih spominje u ne baš pozitivnom svjetlu u svojem najpoznatijem djelu Država. Ovaj kult se održao više od tisuću godina da bi potom posve nestao.

Do dan danas Eleuzinske misterije ostale su nepoznanica te se još uvijek istražuje način djelovanja te sekte. Pretpostavka je da su štovatelji i sljedbenici ovog kulta koristili razna opojna, halucinogena biljna sredstva pri svojim ritualima i ceremonijama u kojima su navodno težili ka savršenom životu preko religijskih obreda, životu koji ljude može izjednačiti sa božanstvima u koja su vjerovali. Također su čvrsto vjerovali u postojanje života poslije smrti te počastima koje tamo čekaju njihove članove.

Eleuzina nije bila jedino mesto u kome su se održavali godišnji festivali u čast boginje žita i godišnjeg obnavljanja života. Slični rituali su bili karakteristični za mnoga središta stare istočno-mediteranske civilizacije,

Slična Eleusinskim misterijama bila je Thesmophoria. Ovim obredima, koji su se izvodili u listopadu prisustvovale su samo žene pri čemu se vršilo žrtvovanje svinja koje su smatrane simbolom rađanja I plodnosti. Ceremonije su uključivale post, pročišćavanje, ritualni silazak u podzemni svijet.

Kult su vodili najistaknutije ličnosti, prvenstveno svećenici, a zatim su ih nasljeđivali članovi njihovih obitelji.

Prema Thomasu Tayloru, postojale su Male i Velike misterije; sa sigurnošću se zna da su se Male misterije održavale svake godine dok za Velike nije sigurno da li su se i one održavale svake godine ili pak svakih pet godina.  U Homerovoj himni Demetri kazano je da je sam Kelej bio prvi koji je bio upućen u tajne rituala  te je bio  jedan od izvornih svećenika. Kasnije, pod Pizistratom, misterije su postale javna svečanost

kojoj su hodočastili ljudi iz cijele Grčke.

Dvije vrste misterija bile su glavne ili osnovne:

Manje, koje su trajale 7 dana, posvećene su misterijama duše

u fizičkom tijelu, a sastojale su se od dramskog igranja mita o Perzefoni, uz rituale čišćenja i žrtvovanja.

Veće su trajale 9 dana, sačinjene od mističnih vizija, blaženstva ovog života a potom spajanje s mističnim I božanskim.

Tijek misterija:

1. dan: Pred početak Misterija proglašava se sveopći mir koji moraju poštivati ​​sve grčke države. Svećenička povorka sa svetim objektima dolazi iz Eleuzini u Atenu, gdje se okuplja narod iz cijele zemlje. Proglašenje onih koji će sudjelovati u inicijacijama.

2. dan: Simboličko čišćenje u moru.

3. dan: Žaljenje za mrtvima.

4. dan: Posvećivanje prvih plodova bogu Jakhou, koji je Perzefonin muž na nebu.

5. dan: Hod od Atene do Eleuzini (riječ Eleuzini znači mjesto sretnog dolaska). Sudionici povorke su nosili upaljene baklje, što simbolizira Demetrinu očajnu potragu za kćerkom.

6. i 7. dan: Vrijeme za meditaciju i fokus na unutarnje jastvo. Ritualno kupanje i oblačenje u bijelo, noćenje u hramovima.

8. i 9. dan: Ceremonije i rituali odvijaju se u potpunoj tajnosti, zahtijevajući šutnju o svemu što se vidi i doživi … Ispod statua bogova izgovaraju se različite formule. Kod Demetre: Ja sam svjetlost i izvor duša. Kod Perzefona: Ja sam smrt i držim istinu života. Kod Jakhoa: Ja sam život, smrt i ponovno rođenje … Svećenik najavljuje: Sada ćete se naći u Hadovom kraljevstvu. Kako biste razumjeli što dolazi poslije i shvatili svoje sadašnje stanje, morate proći kroz smrt.

Eleuzinske misterije, kako je već rečeno, do danas su ostale nepoznanica bez obzira koliko se o njima ipak uspjelo saznati iz drevnih spisa koji sadrže pored istina vjerojatno i ono što nije postojalo.

Izvori:

Wikipedia

shambala

SHAMBALA TIBET

Religiozni tekstovi Tibeta pišu o misterioznom kraljevstvu imenom Shambala koje se nalazi negdje između tibetanskih planina i velike pustinje Gobi. To kraljevstvo kome se pripisuju mistična svojstva je zatvoreno za sve osim za one kojima je sudbina da ga pronađu. Tibetanski religiozni tekstovi u vrlo precizno daju opis Shambale, a na mapi je ta kraljevina označena u obliku lotosovog cvijeta. Ljudi u Shambali navodno imaju višu inteligenciju od naše, daleko razvijeniju tehnologiju te se bave na višoj razini, pomoću instrumenata koji su nama nepoznati, proučavanjem kretanja zvijezda, astronomijom i astrologijom. U njihovim svetim spisima nalaze se proročanstva o događanjima i kraljevima koji su vladali i vladaju Shambalom. Proročanstva također predviđaju blisku budućnost u kojoj će stanovnici tog misterioznog kraljevstva postati prosvijetljeni i imati nadnaravne sposobnosti poput vidovitosti, telepatije i ostalih okultnih vještina. Tibetanski svećenici posvećuju život u smislu da se duhovno pripremaju za ulazak u kraljevstvo Shambale. Proročanstva ukazuju na propast svijeta koji poznajemo kroz ratove i prirodne katastrofe te napad na Shambalu koja će poraziti zle sile i potom će svijet postati savršen. Ta događanja, smak svijeta, se predviđaju za 2424 godinu tako da vi koji ovo čitate nikada nećete doznati da li su točna osim ako se slučajno ne reinkarnirate…Kako god, mnogi su sljedbenici proročanstava Shambale širom svijeta, mnogi su potpuno uvjereni u postojanje tog kraljevstva. Na koncu se pitamo, da li iza svake misterije stoji čovjekov strah pred smrću, čežnja za vječnošću, nepomirljivost s činjenicom da jednoga dana samo nestanemo s ovoga svijeta i…da je to sve? Istina je da nam misterije čine život ljepšim i zabavnijim, a nekima i kvalitetnijim i da od njih nema nikakvog zla, pa stoga se slažemo da je lijepo da postoje, osobito za one koji im posvećuju cijeli život s jakom vjerom u iste.

anđeli

Simboli anđela

Simbol anđela

Anđeli su natprirodna bića uvriježena u mnogim religijama i mitologijama raznih naroda kroz stoljeća.
Riječ anđeo dolazi iz grčke riječi angelos što znači “glasnici”.
Najraširenije religije islam i kršćanstvo imaju isto vjerovanje u pogledu anđela, a to je da su oni božji glasnici. U ezoteriji, kao i Kabali, anđele svrstavaju hijerarhijski, od nižih ka višim, no vjerovanje o božanskom porijeklu je isto. Hinduizam ih tumači na isti način. Prema rječniku merriam-webster
anđeli su duhovno biće superiornije od ljudi na vlasti i inteligencije. U knjizi Starog zavjeta anđeli su bili dio božanske hijerarhije. Oni su stvorena bića i bili su izuzetni svjedoci kada je Bog doveo svet na stvar Po prirodi su bili duhovni entiteti i stoga nisu podložni ograničenjima ljudskog.
Biblija nam govori i o “padu” nekih anđela, uključujući Sotonu, no ni na jednom mjestu ne nailazimo na razjašnjenje kako je do toga došlo osim da je Sotona htio božansku vlast za sebe i da je to razlog njegovog zbacivanja s neba.
Anđeli simbolično predstavljaju:

Jasnoća u razmišljanju i odlučivanju
Poruke božanske prirode
Više mogućnosti pri raznim izborima
Uzvišenu komunikaciju između vidljivog i nevidljivog, našeg svijeta i drugih svjetova
Prosvjetljenje u potpunosti ili u određenim situacijama

Anđeli u ezoterijskim tehnikama, na primjer, tarot kartama, anđeoski tarot, ne razlikuju se mnogo po značenju od religijskog i mitološkog.
Simboli su božanskih poruka, božanskih glasnika koji nas čuvaju u svakom trenutku ako vjerujemo u njih i pozovemo ih ili prepoznamo na različite načine. Oni su glasnici važnih informacija. U čitanju, njihov izgled pokazuje da poruka dolazi od više, nevidljive sile koja nam nešto poručuje.
Anđeli su najosnovniji simboli tarota koji predstavljaju poruke. Oni se lako kreću između dimenzija i područja. Mogu to učiniti jer su svjesni na višoj razini i na više načina energije i duha, kako vlastite tako i naše, zemaljske. Anđeoski tarot je oslikan sa zamišljenim likovima anđela najčešće se upotrebljava kad se postavljaju ljubavna pitanja, dakle, u ljubavnom tarotu.
U astrologiji, svaki horoskopski znak ima svog anđela “pokrovitelja.” Ipak, astrologija se u mnogo manjoj mjeri bavi anđelima.

Mnogi ljudi imaju čvrstu vjeru u anđele i pouzdavaju se u njih, bilo da je to s religijske ili neke druge strane.

područje51

NLO: područje 51

Da li su vanzemaljci stvarni?

Vanzemaljci su uglavnom predmet znanstvene fantastike i horor filmova. Postoje li zapravo ili su samo prisutni u našoj mašti?
Gledajuću u nebo čovjek je zaključio da postoji i neki drugi prostor od našeg, a možda i život. Europska umjetnost skriva tajanstvene znakove, skrivena značenja svemirskih brodova i vanzemaljaca, a posebno u vjerskim djelima kroz dublje proučavanje može se otkriti da su već u pradavna vremena ljudi viđali vanzemaljce, točnije, da im nisu bili strani.
Egipatska i astečka umjetnost govore o bićima koji putuju kroz svemir posjećuju zemlju. Povijest daje samo mali dio onoga što se i danas pretpostavlja i zna o NLO-ima.
Sve slike NLO-a, videozapisi i izvještaji o NLO nisu dovoljne onima koji ne vjeruju, čini se da nema dokaza o izvanzemaljskom životu, čak i mjestu za koje se zna da djeluje poput područja 51.
Postoje kultovi koji imaju vizije i štuju izvanzemaljce kao stvarnost, a njihove misli dijeli velika populacija. U prosjeku više od 30% ljudi vjeruje da postoje.
Mnogi vjeruju da potječemo od njih, da smo došli iz dalekog svemira, a ne da smo nastali ovdje na zemlji.
Područje 51 nalazi se na američkom području države Nevade gdje je smješten vojni kompleks. Mnogi ljudi koji su tamo radili tvrde da vlada unutar baze skriva tijela izvanzemaljaca no to nikada nije potvrđeno.

Boyd B Bushman, samo jedan od “uvjerenih” tvrdio je da su vanzemaljci koji se nalaze na području 51 bili stariji od 230 godina. On je opisao da nisu vise od 1,5 metara (1,5 metara), humanoidnog oblika i veličine.
Mnoga svjedočanstva govore u prilog da područje 51 doista nešto skriva, no kako smo već naglasili, dokaza za to nema, bar ne onih konkretnih. vlada se ograđuje od bilo kakvih izjava, insinuacija i slično vezanih za postojanje NLO.
Potom je tu svjedočanstvo Boba Lazara iz 1989. gdje je novinarima ispričao svoje “viđenje” da je direktno vidio vanzemaljce dok je radio u bazi Area 51 i da je pomogao otkrivanju vanzemaljske tehnologije. No poslije se, navodno, otkrilo, da dotični uopće nije radio u vojnoj bazi kako je tvrdio.
NLO na kraju i još uvijek ostaje nepoznanica. Mogućnost života u svemiru, osim ovog našeg, realno gledajući je vrlo izgledna, kao i mogućnost da nas druge inteligencije posjećuju. Činjenica je da za sada nema dokaza, barem onih koji bi vlade priznale, jer se mnogo toga zataškalo u pogledu raznih svjedočanstava mnogih ljudi.
Bilo bi lijepo da postoji inteligencija u svemiru koja je viša od naše, jer nama je očigledno manjka ovdje gdje jesmo.