hermetizam

Hermetički principi

SEDAM HERMETIČKIH PRINCIPA

Osnovne hermetičkih zakona

I. Princip mentalnosti
“Sve je Um; Svemir je Mentalan, ili projekcija Uma”
II. Princip saglasnosti
“Kako je gore, tako je dole; kako je dole, tako je gore.”
III. Princip vibracija
“Ništa ne stoji; sve se kreće; sve vibrira”
IV. Princip polarnosti
“Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova; istovetno i različito je jednako;
suprotnosti su po prirodi iste, ali drugačije po stepenu; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine;
svi se paradoksi mogu pomiriti.”
V. Princip ritma
“Sve se kreće gore-dole; sve ima svoje plime i oseke; sve se stvari uzdižu i padaju; njihanje klatna
se odražava u svemu; količina njihanja udesno jednaka je količini njihanja ulevo; ritam sve
izjednačava.”
VI. Princip uzroka i posledice
“Svaki uzrok ima svoju posledicu; sve se dešava skladno Zakonu; slučajnost je ime neotkrivenog
zakona; postoje mnogi nivoi uzročnosti, ali ništa ne može izbeći Zakonu.”
VII. Princip pola
“Pol je u svemu; sve ima svoje muške i ženske principe; pol se manifestuje na svim nivoima.”

treće oko

Treće oko

Treće oko: čakra trećeg oka


Pomažući našoj sposobnosti da se fokusiramo i vidimo veću sliku, nalazi se na čelu, između vaših očiju. Čakra Trećeg oka otkriva intuiciju i maštu; također, daje mudrost i jasnoću u odlučivanju i razmišljanju. Ta se čakra koristi u mnogim magičnim praksama, jer fokusiranje na manifestaciju, ostvarenje. Čakra Trećeg oka je odgovorna za mnoge ezoterične prakse poput meditacije, meditacije i duhovne kreativnosti. .
Energija čakre Trećeg oka emitira boju indiga i uravnotežuje je s dubokom žutom koja se ponekad vidi kao zlato. Dobra meditacija za vizualizaciju za uravnoteženje energija ove čakre u sebi jest vizualiziranje oka na vašem čelu, dakle, treće oko.
Zamislite da je dvobojna, s dubokom ljubičastom, indigo bojom kao glavnom bojom s mrljicama tamno žute boje, slične zelenoj i smeđoj u očima lješnjaka.
Kada se oko širom otvori, zabilježite kako vaš mozak automatski vidi boju ovog trećeg oka. Vježbajte mijenjati boju očiju, stvarajući jednak spoj indiga i žuto. Zapazite svoje fizičke senzacije dok boje očiju uravnotežuju meditaciju.
Manjak energije u ovoj čakri može rezultirati depresivnim osjećajem u kojem osoba tone u stanje tunela vida. Ovo je kao kada osoba koja nastavlja donositi loše životne odluke, odluči tako činiti uporno, jer joj se čini ispravnim, međutim nedostaje mogućnost da vide da je to negativno i ono što je učinila prije. Tako nešto možete prepoznati kod osobe koja ponavlja agresivne modele ponašanja ili osoba s problemima ovisnosti. To su pojačane verzije negativne energije u ovoj čakri, ali su i promjenjive.
Za uravnoteženje čakre čovjek mora biti svjestan svrhe i provoditi vrijeme upoznavajući se s odlikama duhovno svjesnosti. Na primjer kada mislite da ste pronašli sve mogućnosti problema, uvijek postoji rješenje o kojem još niste razmišljali, a najbolje je. Meditacija za vizualizaciju je dobar način da se provjeri je li ta čakra neuravnotežena. Ako vam je teško koncentrirati se ili sumnjati u prakse na koje se redovito oslonjate, velike su šanse da postoje nedostaci unutar vašeg Trećeg oka. Vidovnjaci, ljudi s nadosjetilnim sposobnostima imaju visoko razvijenu čakru trećeg oka.

Izvor: https://www.auntyflo.com

crna magija danas

Crna magija danas kao i nekad

Crna magija postoji iako i danas mnogi ne vjeruju u nju te je smatraju nečim što pripada zastarjelim vjerovanjima, sujevjerju i slično. Činjenica je da je svijet, ako ga dublje i šire promotrimo zapravo na nevidljiv način obavijen crnom magijom, a to je magija zla kojom se mnogi pojedinci kao i skupine bave. Tehnološki razvitak donio je čovjeku mnogo toga oduzimajući mu pri tome ono duboko duhovno, mistično pri čemu je bio sposoban raspoznavati znakove, simbole, znamenje povezane s unutarnjim bićem i onim vanjskim i dobrim i zlim što utječe na njega.
Ipak, većinu ljudi ne zanima “svjetska crna magija” već ona osobna, kada im se u životu događaju loše stvari za koje ne mogu naći objašnjenje ni na koji uobičajen način, dakle, logikom, razumom i slično. Kao i u prastara vremena i danas smo isto tako osjetljivi na djelovanje nevidljivih sila duhova, ali ne znamo ih definirati, ne umijemo ih spoznati.
Crna magija u naše vrijeme je široko rasprostranjena prošlost, no navest ćemo samo neke od znakova kojima zahvata pojedince, obitelji ili šire grupe ljudi.

Financijske blokade
Tu se direktno I promišljeno nanosi šteta pojedincu ili cijeloj kompaniji da bi je se uništilo putem crne magije.

Crna magija i ljubavni odnosi
Najčešća, da ne kažemo najpopularnija, je magija vezana za ljubav. Čovjek koji se nađe u nepovoljnom ljubavnom položaju sposoban je na svašta, pa se tako i obraća onima koji se bave pravljenjem crne magije ili, kako se to danas obično kaže-uroka. To dovodi do razaranja jedne zajednice u korist druge, do bezrazložnog sumnjičenja i nasilja te drugih loših posljedica.

Zdravlje
Osnovni znakovi kada liječnik ne može pronaći uzrok su:
Stalne glavobolje
Bolovi u trbuhu.
infekcije grla pri čemu se čini se da se glas zaustavio u grlu.
Teško disanje, gušenje.
Bol u ušima.
Vrtoglavica i zamračenje.
Živčani slomovi
Bolovi u probavnim organima
Umišljanje da vas netko progoni

Ovo su samo tri primjera, jer su najučestalija.

Kako pomoći sam sebi?

Naravno da će mnogi ovakve simptome odbiti kao nešto što je van pameti, zastarjelo i nevjerojatno, no…Dok se ne dogodi, tako obično ide.
Dok se jedni prepuštaju i ne poduzimaju ništa, drugi se obraćaju vračarima, astrolozima, poznavateljima majstorima tarota, vidovnjacima, a treći, ne vjerujući u sve to od liječnika uzimaju tablete i kljukaju se njima mada im je objašnjeno da je uzrok njihovih problema nepoznat, da ga ne mogu otkriti.
Zapravo, ovdje nemamo namjeru davati savjete već samo ukratko napomenuti činjenicu da crna magija postoji kao i način reakcije pojedinaca na nju, bili je svjesni ili ne.

 

ourang medan

Ourang Medan misterij nestanka jednog broda

S.S. Ourang Medan


Prije mnogo godina, nekoliko britanskih i nizozemskih ispostava primilo je S.O.S. iz nizozemskog teretnjaka nazvanog S.S. Ourang Medan, koji je plovio kroz Malaccu. Poruka je jednostavna:- Sva posada, uključujući kapetana-mrtva je.
Srebrna zvijezda, američki brod, bio je najbliži Ourang Medanu. Kapetan Srebrne zvijezde odlučuje pronaći Ourang Medan i ponuditi pomoć. Nakon što su ga pronašli, članovi posade Srebrne zvijezde uputili su poziv Ourang Medanu. no nitko nije odgovarao. Spasilačka ekipa iz Silver Stara ukrcala se na Ourang Medan kako bi istražila što se događa. Ono što je posada vidjela, postalo je jedna od najčudnijih neriješenih misterija našeg vremena. Uključujući kapetana Ourang Medana, cijela posada je bila mrtva. Leševi su ležali svuda po brodu. Mornar koji je poslao SOS također je pronađen mrtav s prstom na telegrafu. Čak ni brodski pas nije preživio.Posada je izgledala kao da ih je nešto prestrašilo do smrti. Njihove su se očne jabučice ispupčile iz usta, a usta su im bila širom otvorena, kao da su pokušali osloboditi posljednji vrisak. Mnoga su tijela također imala ispružene ruke kao da pokušavaju nešto zgrabiti.
Nekoliko trenutaka nakon što se spasilačka ekipa vratila u Srebrnu zvijezdu, zatekla je dim kako se širi iz donjeg dijela Ourang Medana i posada Silver stara je odmah napustila brod. Ourang Medan je eksplodirao i potonuo na dno oceana.Eksplozija je dovela do jedne od najčudnijih neriješenih misterija našeg vremena.Teoretičari zavjere vjeruju da je nekoliko zemalja zajedno radilo kako bi prikrilo incident Ourang Medana. Na primjer, ova se priča dogodila u lipnju 1947. ili u veljači 1948. Ne zna se.
Vjeruje se da je Ourang Medan prevozio strogo tajno kemijsko oružje.Povjesničari i teoretičari zavjere opsežno su istraživali ovaj incident. U osnovi, Ourang Medan nikada nije postojao jer nema dokaza o njegovom postojanju. A zapisi Srebrne zvijezde izostavljaju bilo kakve zapise o pokušaju spašavanja Ourang Medana. Nijedan član posade Srebrne zvijezde nije dijelio nikakve relevantne informacije s medijima.
Druge teorije su da su ili gusari ili vanzemaljci ubili posadu Ourang Medana. Trovanje ugljičnim monoksidom je navedeno kao mogućnost razloga tragedije ili neko drugo kemijsko trovanje.
Ali ako je to istina, zar posada iz Srebrne zvijezde ne bi bila otrovana? Još jedna neobičnost je bila da su članovi posade Srebrne zvijezde rekli da su osjećali hladnu zimicu na brodu Ourang Medan. Hladnoća na dan s temperaturom daleko većom od prosječne naravno nije moguća. Ovo je još jedna misterija koja je još uvijek neriješena.

atlantida

Atlantida novosti

Atlandija je postojala ili ne? Pitanje koje se još od antike vuče i danas je aktualno te se znanstvenici jš uvijek vrte u krugu s polu dokazima, nagađanjima, ali nikada konkretnim argumnetima o postojanju iste. No ipak…Nedavno u dubinama oceana znanstvenici su naišli na područje staro oko 56 milijuna godina, što je odmah povuklo za sobom ideju nestale Atlantide. Jedan od dokaza koji podupiru potencijalu istinu o postojanju tog otoka odražava se u nalazištu koje se prostire tristotinjak metara od obale sicilijskog grada Gela. Ondje su podvodni arheolozi pronašli 39 metalnih poluga za koje smatraju da je orihalk, metal koji je nakon zlata nekada navodno bio najcjenjeniji na Atlantidi i koji se jednako tako navodno nalazio diljem tog mjesta. Znanstvenici su spomenute poluge pronašli u olupini trgovačkog broda koji je potopljen prije 2600 godina. Radi se o petoj olupini drevnoga broda nedaleko od obale talijanskoga Gela.

Prema mišljenju znanstvenika, taj je brod prevozio teret iz Grčke ili iz Male Azije, a potopljen je uslijed olujnoga nevremena.

Jedan od arheologa koji su bili prisutni u ovom istraživanju ističe da je pronađeni metal upravo orihalk s obzirom na to da je analiza pokazala da riječ o leguri bakra i cinka te tragovima nikla. olova i željeza koji su glavni sastojci tog drevnog metala.

“Ništa slično do sada nije pronađeno. Za orihalk znamo iz drevnih zapisa”, izjavio je profesor Tusa za Discovery News te dodao:

“Ovaj pronalazak dokazuje da je grad Gela samo stoljeće nakon osnutka (689 pr. Kr). bio bogat grad s obrtničkim radionicama specijaliziranim za proizvodnju čuvenih artefakata”, zaključio je Tusa.

https://www.dnevno.hr

Obrada: https://www.vidovitost.net/biba-tarot-majstor-vidovitost/

znakovlje

Znakovlje

Najstarije znakovlje smatra postojanje posjetilaca s druge strane ili duhova. Duhovi su sile izvan našeg svjesnog iskustva i kontrole, a utječu na ljude i stvari ulazeći u njih ili im se samo pokazujući u raznim obličjima. Svijet duhova je predstavlja opasnost ako ne znamo kontrolirati, bolje rečeno, ako ih ne naučimo kontrolirati i ne izoštrimo svoju percepciju. Nekada davno duhovnim silama se pripisivala narav i moć bogova, demona, svijeta mrtvih. Ulazeći u duše ljudi i utječući na njihove postupke smatra se znamenjem ili jezikom kojim se služe da komuniciraju.
Po drugoj teoriji znamenjem se smatraju simboli i znakovi. U današnje doba, kad smo izgubili doticaj s praiskonskim u nama, znakovi koji nam govore nešto smatraju se praznovjerjem, bez obzira što za iste postoje mnogi dokazi. Jezik znamenja i znakova se opisuje kao nešto strano, nelogično, ukratko, kao fantazija. Mnoge pojave i stvari smatraju se znamenjem; intuicija, vjetar, brojevi, zvijezde i planete, oblici koji su nečemu slični ili isti. Znamenje upozorava, predviđa, opominje te bi bilo mudro obraćati pažnju u svakodnevici na takve pojave i shvatiti i povezati njihovo značenje s našim životnim okolnostima. Znamenje otkriva sudbinu pojedinca i volju viših sila kako je to činilo i u prastara vremena. Svi oblici i metode predskazivanja budućih događaja ili objašnjavanja sadašnjih, bilo da j e u pitanju neka grana znanosti ili ezoterija, kao što je astrologija, numerologija, tarot karte i drugo, zapravo počinju sa znamenjem. Znamenje nam otvara vrata za komunikaciju s nepoznatim, onim što ne razumijemo, a što nam često nedostaje a da ne znamo što je, misterioznim i neshvatljivim pri konvencionalnom svakodnevnom razmišljanju. Ovo je samo kratak pregled bogatog svijeta i značenja znamenja koje je svuda oko nas.

smrt

Smrt kao početak života

Svaki razgovor o umiranju i smrti mora početi od straha. Ako se bilo čega bojimo onda je to završetak života.

Ako naše tijelo umire i suočava se sa smrću, to ne znači da je život završio. Život je prevelik i preobuhvatan da bi mu se suprotstavila smrt tijela. A u osnovi našega straha od smrti nalazi se upravo to uvjerenje o suprotnosti života i smrti.
Uvjetovanost potiče od najranijih dana kad su nam roditelji pričali priče u kojima bi se pojavljivala smrt. Neizbježno, s njom bi dolazio i gubitak, a zatim i tuga. Kao djeca možda nismo u potpunosti razumjeli što znači gubitak i tuga, ali strah u očima odraslih mogli smo jasno prepoznati. Ako nismo imali sreće, vrlo brzo smo se, još u djetinjstvu, morali suočiti sa smrću drage nam osobe ili možda samo kućnoga ljubimca. Tada smo i sami osjetili bol zbog gubitka, tugu i žaljenje, a možda čak i ogorčenost koja će se tek kasnije, u budućim susretima sa smrću, pretvoriti u pitanje upućeno Bogu: “Zašto?”

Osjećaji i iskustva povezani sa smrću od samoga početka su nam odbojni. Zbog toga se smrti bojimo i gotovo da ne želimo ništa o njoj znati. Iako se smrt rado spominje kao činjenica u bezbrojnim razgovorima uz kavu, a osmrtnice u novinama su jedna od najčitanijih rubrika, mi zapravo bježimo od pojma smrti. Razmislite o sljedećem: osim rođenja, smrt je jedino iskustvo koje će doživjeti svaki čovjek! Sve ostalo, sve što slijedi nakon rođenja, okolnosti života, događaji, iskustva… sve se to može preskočiti, osim smrti.

Zamislite što god želite, ali svako iskustvo samo je mogućnost, a ne sigurnost. Svako, osim smrti. Smrt ćemo doživjeti svi. Ako je tako, onda bismo morali biti zainteresirani za nju. Morali bismo se pobrinuti da saznamo sve što se može znati o jedinom zajedničkom iskustvu koje očekuje svakog čovjeka. Međutim, zbog straha, mi zatvaramo oči pred tim znanjem, pa čak i pred samim postojanjem smrti. Ne želimo o tome slušati, odgađamo misli o umiranju što dulje možemo. Jednom riječju, bojimo se smrti. Taj strah je rezultat neznanja. Kad bismo samo otvorili naš um i srce znanju o životu, ubrzo bismo osjetili kako strah nestaje i ustupa mjesto razumijevanju i ljubavi. Da, to je točno, potaknut znanjem strah od smrti pretvorit će se u ljubav prema životu. Svako od ta dva osnovna stanja ljudske duše privlači osjećaje koje samo stvara. Strah privlači strah, a ljubav ljubav. Strah potiče odvojenost, a ljubav zajedništvo. U svom neznanju, mi smo i smrt povezali sa strahom, a ljubav sa životom. Iako je ovo drugo točno, ljubav jest povezana sa životom, ono prvo nije. Strah i smrt se ne smiju povezivati zato jer život i smrt ne stoje u istoj suprotnosti kao ljubav i strah. Ako želimo saznati nešto o smrti, prvo moramo ukloniti strah pri pomisli na nju. Iako će se to u potpunosti dogoditi tek kad osvijestimo proces umiranja, uklanjanje straha pri pomisli na smrt prvi je korak u prihvaćanju znanja o njoj. Dobra vijest je da strah doista nije potreban jer smrt, kao dio života, također pripada ljubavi. Ali, baš kao što i život može biti lišen ljubavi, tako se to može dogoditi u smrti. Iako prisutnošću ljubavi u našem životu ponekad upravlja sudbina, velikim djelom smo i mi sami odgovorni za to.Sagledano u svjetlu zakona karme, mi smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Ako smo odgovorni za ljubav ili barem za najveći dio ljubavi u našem životu, onda smo odgovorni i za ljubav u našoj smrti.

Smrt može biti dobitak

Zapravo, mi se smrti i ne bojimo same po sebi. Naposljetku, toliko malo znamo o njoj da se bojimo patnje, gubitka, bola, tuge i drugih iskustava za koje očekujemo da će doći sa smrću. I upravo u tome se skriva odgovor na pitanje o mogućnosti uklanjanja straha pri pomisli na smrt.

Ako na neki način uspijemo prihvatiti zamisao da smrt nužno ne predstavlja patnju već da može biti mirna, da nije istina da s njom dolazi i gubitak već da ona predstavlja dobitak nečega novog te da je moguće smrt ispuniti srećom, a ne tugom, onda bi naš strah od smrti nestao.

Zamijenila bi ga samo opravdana briga hoćemo li uspjeti ostvariti dobru smrt baš kao što smo ostvarili dobar život? Ta je briga opravdana zato jer bi nas potakla da potražimo znanje i vještine koje će nam omogućiti ostvarenje toga cilja…

 “Život – smrt – život”, Adrian Predrag Kezele

vrane

Ptice: proročanska značenja

U mnogim kulturama ptice su smatrane proročanskim glasnicama i dobrih i loših predstojećih događanja u ljudskim životima ili sudbini cijelog jednog naroda. Kelti su povezivali ptice s vidovnjaštvom, snovima, te raznim drugim predviđanjima budućnosti, a osobito gavrana i vranu, o čemu svjedoče srednjovjekovni zapisi. S druge strane, u antičkoj Grčkoj, odlagana je svaka aktivnost ako bi vrane nekome letjele s lijeve strane jer se smatralo da to donosi nesreću. U drevnom Babilonu kao i u Grčkoj i još nekim oblastima, redovito se pratio i proučavao red letenja vrana-proročica, smjer kretanja, a potom su povezivali značenje: da li je u pitanju napad neprijatelja, zlih duhova, osobne ili opće nesreće o čemu također postoje stari tekstovi pronađeni u područjima tih zemalja. Sova i lešinar imaju vezu sa svijetom mrtvih te su njima oduvijek pridavana mračna značenja iako se sova u nekim područjima drži kao simbol mudrosti.
Međutim, pticama i znamenjima koje one donose pridavana su i pozitivna svojstva, najave dobrih događaja. Tako je za Grke pijetao bio proročanska ptica koja je nosila obilježja hrabrosti, neustrašivosti i pozitivnih sila te zaštite. Pijetao je imao veliki značaj u magijskim obredima kako Grka tako i nekih naroda Afrike.

Vračevi i nadareni vidovnjaci su stotinama godina unatrag vršili proricanja promatranjem glasanja i kretanja ptica, a osobito su obraćali pažnju na vrane.
Kako se sve više udaljujemo od prirode, a samim time i od životinja, tako gubimo sposobnosti koje su stari narodi imali, kao što je, na primjer, komunikacija s pticama.
Pokušajte obratiti pažnju kada su vam ptice u blizini i povežite tada ono što osjećate i razmišljate u tim trenucima s kretanjem ptica ili ptice, osobito vrana. Potom promatrajte promjene u kretanjima ptica, lijevo, desno, iznad glave, visoko, nisko kao i glasanje. Ono što je sigurno jeste da će te osjetiti povezanost u datom trenutku ako se potpuno prepustite osjećaju dok su ptice u blizini i da će vam intuicija protumačiti značenje u promjenama smjera ili glasanja neke ptice.
I dana danas, u ovo naše moderno doba, postoje ljudi koji uspješno komuniciraju s pticama, vode razgovore, međusobno se razumiju i na taj način, jedan od mnogih, povezuju se s prirodom i dobivaju proročanske znakove za svoj život ili živote svojih bližnjih.

knjiga sjenki

Knjiga sjenki

Gerald Brousseau Gardner i njegova knjiga sjenki

Tvorac vike koju danas pronalazimo u mnogim varijantama je Britanac Gerald Brousseau Gardner (1884.-1964.), pisac, amater antropolog, okultist i najpoznatija figura u modernom vještičarstvu. Mnogi ga smatraju čovjekom velike vizije, kreativnosti i hrabrosti zbog njegovog istupanja i buđenja vještičarstva u vrijeme kada je umijeće zabranjivano. Njegova su djela „Witchcraft Today” i “The Meaning of Witchcraft” inspirirala daljnji rast i razvoj mnogih tradicija modernog vještičarstva najprije u Engleskoj a potom i u Europi i SAD-u.

Gerald Gardner rođen je u dobrostojećoj obitelji, u malom gradiću „Blundellsand” u blizini Liverpoola u Engleskoj. Njegovog djeda prati reputacija da je oženio vješticu i tvrdi da neki članovi njegove obitelji posjeduju nadnaravne sposobnosti. Gardner je vjerovao da je potomak Grissella Gairdnera koji je spaljen kao vještica u Newburgh-u 1610.

Gardner je imao dvoje braće, no s obzirom da je od djetinjstva patio od astme podizan je odvojeno. Zbog Geraldove bolesti njegovi roditelji upošljavaju dadilju Josephine Com McCombie. Za vrijeme zimskih mjeseci Gerald zajedno sa Com odlazi u toplije krajeve i putuje po Europi. Često ostaje sam i počinje proučavati povijest i arheologiju. Nešto kasnije dadilja Com se udaje, pa Gerald odlazi živjeti s njom u Ceylon. Ovdje se počinje baviti plantažnim uzgojem čaja i kaučuka. Nakon toga seli u Borneo, te potom u Malaziju.

Zanimajući se i proučavajući povijest i arheologiju tog kraja, Gardner biva opčaran lokalnom kulturom, vjerskim i magičnim uvjerenjima. Ovdje se počinje zanimati za okultno privučen ritualnim noževima i mačevima, posebice malezijskim mačem „Kris-om”. Istraživajući Malezijske drevne civilizacije Garner počinje stvarati ime među akademskim krugovima. Objavljuje neke tekstove te 20 godina kasnije objavljuje knjigu povijesti i folklora Malezije „Keris and other Malay Weapons” u Singapuru 1936.

Od 1923. do njegovog umirovljenja 1936., Grdner radi kao civilni časnik britanske vlade. Najprije radi kao inspektor plantaža, zatim kao carinski službenik i inspektor opijumske ustanove.
Gardner se obogaćuje prodajom kaučuka, što mu omogućava daljnje proučavanje njemu najdražeg područja – arheologije. U jednoj ekspediciji tvrdi da je locirao drevni grad Singapura.
1927. susreće Donnu s kojom kasnije ulazi u brak.

Nakon umirovljenja Gardner se sa ženom vraća u Englesku i udomljuje u New Forrest-u. Nastavlja svoje arheološke pohode, te putuje po Europi i Aziji. Na Cipru pronalazi mjesto o kojem je sanjao i uvjeren je da je na tom mjestu živio u prošlom životu. 1939. objavljuje drugu knjigu „A Goddess Arrives” čija je tematika bazirana na Cipru i Božici Afroditi obožavanoj 1450 godina pr. Kr.

Dolaskom u New Forrest, područje jedne od najstarijih šuma u Engleskoj Gardner počinje istraživati lokalnu povijest. Ubrzo otkriva da lokalni folklor ima korijene u vještičarstvu, te iz znatiželje počinje tražiti veze u susjedstvu. Kroz susjede je upućen u lokalnu grupu slobodnih zidara, bratstvo koje se naziva „The Fellowship of Crotona“. Gospođica Besant-Scott kćer Annie Besant, osnivačica miješane masonske organizacije gradi malu skupinu „The First Rosicrucian Theatre in England“, gdje se pridružuje i Gardner.

Kroz bratstvo djeluje i jedna skrivena skupina. Jedan član društva povjerava Gardneru da ga poznavao u prijašnjem životu i opisuje mjesto koje je Gardner pronašao na Cipru. Nakon što Gardner zadobiva povjerenje društva otkriva da je tajna skupina vještičji koven koji koristi znanje prenošeno stoljećima. Gardner ovdje upoznaje Dorothy Clutterbuck koja pristaje da ga inicira u koven stare religije 1939.
Vjeruje se da je Dorothy-n koven zadnji preostao koven direktno proizašao is „Nine” – „Devetog kovena” uspostavljenog od George-a Pickingill-a četrdeset godina ranije.

1947. Gardner upoznaje Alestera Crowleya, a njihovo kratko poznanstvo kasnije dovodi do pitanja autentičnosti Gardnerovog originala „Knjige Sjenki“. Pretpostavlja se da je Crowley također bio član „Devetog kovena” George-a Pickingilla u New Forrestu, a Gardner se posebno interesirao za rituale korištene u tom kovenu. Tako Gardner traži od Crowleya da mu zapiše sav tamo korišten materijal kojeg se sječa. Iako je Crowley bio slabog zdravlja i nekoliko mjeseci nadomak smrti, ispunjava Gardnerov zahtjev i ujedno ga proglašava počasnim članom Ordo Templi Orient-a.

Sakupio je mnogo znanja o folkloru, vještičarstvu i magiji, sakupio mnoge artifekte i materijale korištene u procedurama i ceremonijalnoj magiji. Iako je jako želio sabrati i prenijeti svoje znanje u djelo, bio je spriječen djelovati u javnosti. Vještičarstvo je još uvijek bio zabranjeno u Engleskoj i Gardner biva upozoren od Dorothy da ostane u tajnosti i ne piše knjigu. Kasnije mu je dopušteno da piše u obliku fikcije, a rezultat je knjiga „High Magics Aid“. Knjigu je objavio Michael Houghton 1949., a sadržavala je bazu ideja iz koje kasnije nastaje Gardnerova wicca.

1951. nakon povlačenja zakona protiv vještica Gardner je bio slobodan izaći u javnost. Odvaja se od New Forest kovena i osniva vlastiti.Ukidanje zakona omogućuje Cecil H. Williamson da otvori „Muzej Magije i Vještičarstva” u Castletown-u. Kasnije te godine Gardner upada u financijske probleme, pa ga Williamson postavlja za direktora muzeja.

Kroz rad u muzeju, Gardner upućuje sve zainteresirane za okultne krugove onog vremena. Njegova reputacija kao vodećeg autoriteta vještičarstva počinje se širiti. Kasnije 1952. kada je riješio novčane probleme kupuje muzej, no materijali i artifekti koje je prikupio nisu bili dovoljni za popunjavanje muzeja, pa posuđuje nešto materijala.1953. Gardner upoznaje Doreen Valiente i inicira je u svoj koven. Doreen Gardneru pruža veliku pomoć i podršku, te mu pomaže prepraviti njegovu „Knjigu Sjenki“. Surađujući zajedno, unaprjeđuju mnoge tekstove, rituale i materijal dobiven u New Forest kovenu. Doreen također zbog mračne reputacije miče materijale Alestera Crowleya i veći značaj pridaje slavljenju Božice. Doreen i Gardner na ovaj način stvaraju novu praksu koju danas pronalazimo pod imenom „Gardnerova wicca”.

1954. Gardner objavljuje prvu knjigu vještičarstva „Witchcraft Today“, u kojoj podupire teoriju antropologinje Margaret A. Murray koja svjedoči da je moderno vještičarstvo posljednji preživjeli trag organiziranih poganskih religija koje su postojale prije lova na vještice. Margaret ujedno piše uvod za knjigu. Neposredno nakon njezina objavljivanja knjiga doživljava veliki uspjeh, te na njenom temelju rastu novi mnogobrojni koveni diljem Engleske.

Gardner uskoro postaje poznata medijska ličnost i uživa u mnogobrojnim javnim istupima. Međutim nisu svi istupi bili pozitivno komentirani zbog Gardnerovog nudizma i naklonosti ka ritualnoj nagosti. To je ujedno izazvalo i sukob sa ostalim tradicionalno orijentiranim vješticama koje tvrde da uvijek rade obučene. Također mnogima se ne sviđa što Gardner istupa suviše javno, dok se vještičja praksa oduvijek drži tajnom, te vjeruju da će ovolika otvorenost naškoditi umijeću.

Raditi s Gardnerom postaje nemoguće. Njegov egoizam i usmjerenost ka medijima iskušava strpljenje članova njegovog kovena uključujući i Valiente – Visoku Svećenicu njegovog kovena. Medijska pažnja stvara nemir unutar kovena, a tome pridonosi i Gardnerovo zalaganje za dominaciju Boga povrh Božice. Zadnji revolt dogodio se kada Gardner proglašava umirovljenje Visoke Svećenice smatrajući je prestarom. 1957 Doreen Valiente i veći dio članova odlazi iz kovena. Gardner nastavlja sa radom i objavljuje svoju posljednju knjigu „The Meaning of Witchcraft” 1959.

Potom umire Gardnerova žena u čijem je društvu Gardner boravio pune 33 godine, iako ona nikad nije sudjelovala u vještičarstvu ili aktivnostima unutar njega. Gardner biva shrvan njezinom smrti i ponovo obolijeva od astme.

1963. u Škotskoj, u kući Gardnerove Visoke Svećenice Monique Wilson (Lady Olwen), Garner upoznaje Raymonda Bucklanda, koji će kasnije biti zaslužan za predstavljene Gardnerove tradicije u SAD-u. Monique inicira Bucklanda nešto prije nego Gardner odlazi na odmor u Libanon za vrijeme zimskih mjeseci. Gardner nikad nije doživio razvoj tradicije u Americi, jer ga na povratku pogodio srčani udar. Preminuo je 1964., a slijedeći dan je pokopan na obali Tunisa.

Izvor i obrada: Knjigasjenki.com

hermetizam

Hermetizam osnove

Što je hermetizam?

Hermetizam podrazumijeva viši broj religijskih i nereligijskih vjerovanja koji je osnovan prema helenističko-egipatskim spisima što ih je napisao Hermes Trismegistus, pseudonim za egipatskog boga Totha, grčkog boga Hermesa i egipatskog graditelja liječnika Imhotepa. Osnovni temelj hermetizma je da svako biće i svi planeti, kao i cijeli univerzum posjeduju vlastitu dušu, a da su na koncu ipak jedno.
Tri najvažnije knjige hermetičke literature su Corpus Hermeticum, Smaragdna bilježnica Hermesa Trismegistusa i Kybalion. Kao elementarne znanosti mudrosti cijelog svemira tako smatraju alkemiju (operacija Sunca), astrologiju (operacija Mjeseca) i teurgiju (operacija zvijezda, božanska magija vršena u suradnji s božjim bićima, suprotnost od crne magije, Goëtie).
Prvo razdoblje bilo je tijekom Renesanse, kada su kršćani u mističnim vjerovanjima i raznim previranjima u to doba glede utvrđenih stajališta kombinirali novootkriveni grčki, hebrejski i arapski misticizam s alkemijom, slobodnim zidarstvom i heretičkim kršćanskim teurgijom.
Drugo razdoblje bilo je u vrijeme viktorijanske ere, kada je kolonizacija orijentacije donijela niz meditacijskih tehnika (uključujući Tantru) koja su bila spojena s prethodno spomenutim utjecajima i Duhovnosti i Teozofije. Nastala iz zbrke tajnih organizacija bila je Hermetički red zlatne zore, pseudo organizacija koja je tvrdila da potječe od rozenkranaca.
Ova organizacija imala je veliki broj engleskih aristokrata kao članova, pjesnika, teologa i onih koji su se bavili okultizmom.
Jedna takva osoba bila je Aleister Crowley, koji je napustio Red i započeo s radom samostalni rad a kasnije osnovao okultnu organizaciju. Tvrdeći da potječu od Vitezova Templara, ova je organizacija bila uglavnom usredotočena na Njemačku i bila je usmjerena prvenstveno na Tantru (seksualno inducirani trans). Crowley je dodao svoje ideje uključujući i njegovu “Knjigu Zakona”, svojevrsnu Bibliju za religiju koju je osnovao Thelema.Tijekom otprilike istog razdoblja, Crowleyovi učenici i suvremenici dodali su golemu količinu radova na temu hermetičnosti. Pojavile su se i druge organizacije sa svojim gledištima i uvjerenjima tako da su poklonici hermetizma bili razdijeljeni u različite frakcije te je nastala jedna zbrka i mješavina vjerovanja, teza, tvrdnji, teorija.
Moderni ili suvremeni hermetizam održava se preko reda Ružokrižara, Ezoterijskog kršćanstva te ostataka negdašnje moćne organizacije Zlatne zore od čije je originalnosti ostalo malo ili skoro ništa.

Izdvojena vjerovanja i pitanja u hermetističkom nauku:

Providnost je božanski red.
Sreća je učinak onoga što je bez reda; , fantazija ili samo mišljenje.
Što je Bog? Nepromjenjivo ili nepromjenjivo dobro.
Što je čovjek? Nepromjenjivi zlo.
Vrijeme je Božanska određeno.
Zakon je human.
Vrijeme je korupcija Čovjeka.
Sve što je na nebu je nepromjenjivo.
Sve na Zemlji je promjenjivo.