kvantna fizika

Kvantna fizika i um

Kvantna fizika i svijest dugo su bili nepovezani i zanemareni od strane znanstvenike i ne tako davno konačno se shvatilo i počelo prihvaćati da jedno bez drugog teško da se mogu objašnjavati na egzaktan način. Inače, oko kvantne fizike kruži još uvijek misterij ili, bolje rečeno, poricanje u nedostatku shvaćanja, što je opet razumljivo s obzirom na kompleksnost te grane fizike, kao i svijesti same po sebi. Obično, kad se kaže kvantna fizika, svi pomisle na A. Einsteina, no tome nije baš tako. Od pionira do današnjeg dana, ova oblast obuhvaća mnogo šire područje od onoga što se obično misli i zanemaruje.

Kakva je povezanost uma i ove grane znanosti?

Dugogodišnji misterij – svijest – natjerao je neke znanstvenike da zavire u područje kvantne fizike s namjerom da ga objasne. To je dovelo do skepse kolega, jer je to bio pokušaj objašnjavanja jedne misterije drugoj. Fascinantna je veza između ljudske svijesti ili čimbenika vezanih uz ljudsku svijest, kao što su namjere, misli, osjećaji emocija i fizike. Upravo je to razlog zašto su gotovo svi utemeljitelji kvantne teorije bili toliko zaokupljeni učenjem više o svijesti i “nematerijalnoj” znanosti. Na primjer, teoretski fizičar koji je stvorio kvantnu teoriju, Max Planck, smatrao je “svijest temeljom”, a materiju “derivatom svijesti”. Eugene Wigner, drugi poznati teorijski fizičar i matematičar, također je istaknuo da “nije bilo moguće formulirati zakon kvantne mehanike na potpuno dosljedan način bez pozivanja na svijest. „Danas imamo snažne empirijske dokaze koji pokazuju da um stvarno utječe na materiju, kako na subatomskoj kvantnoj skali tako i na skalama koje su u skladu s klasičnom fizikom. Matthew Fisher, fizičar sa Sveučilišta California, Santa Barbara, objavio je u časopisu Annals of Physics, sugerirajući da nuklearni spinovi atoma fosfora mogu poslužiti kao temeljni kvantni bitovi. Dva su moguća ishoda za mjerenje kvantnog bita – obično 0 i 1, kao i kod običnog bita. Razlika je u tome što dok je stanje bita ili 0 ili 1, kvantno stanje bita također može biti superpozicija oba ) što bi, prema njemu, u biti omogućilo mozgu da se ponaša kao kvantno Računalo. Prije samo deset godina, Fisherova hipoteza bila bi odbačena kao besmislica. Danas znanstvenici diljem svijeta trenutno rade zajedno na stvaranju formule “teorije svega” koja će objasniti kako svemir funkcionira. Mnogi znanstvenici tvrde da je svijest ključni element koji će dovesti do razumijevanja prave prirode svemira. dr. Robert Lanza, direktor napredne stanične tehnologije i docent na Školi regenerativne medicine Sveučilišta Wake Forest kada je 2014. proglašen jednim od 100 najutjecajnijih ljudi časopisa TIME, vjeruje da znanost mora prepoznati važnost ljudske svijesti u fizici. Znanstvenicima će trebati još mnogo neprospavanih noći i godina da otkriju porijeklo svemira, snagu svijesti i namjere kao energetskih elemenata. koji trenutno zajedno rade na stvaranju formule “teorije svega” koja će objasniti kako svemir funkcionira.
Izvor: https://misteriozno.wordpress.com

Obrada: https://znakovi.net

arhelogija egipat

Arheološka otkrića u Egiptu

Nevjerojatna arheološka otkrića u Egiptu i okolo, 2007 godine, malteških arheologa otkrila su mnoge do sada nepoznate rituale starih Egipćana vezane za smrtne kazne, ubojstva ili smrti prilikom ratovanja, ali i relikvije koje su vezane za trgovinu. Uslijedilo je ispitivanje egiptologa kao i novinara pri čemu se ukratko otkrilo:

Istraživači koji su se upravo vraćali iz pustinje Sahare tvrdili su da su pronašli izuzetnu relikviju iz faraonskih vremena.
Mark Borda i Mahmoud Marai, s Malte, odnosno iz Egipta, promatrali su polje ogromnih izbočina na bokovima brda duboko u libijskoj pustinji nekih 700 kilometara zapadno od doline Nila kada su na velikoj stijeni koja se sastoji od hijeroglifskih zapisa, faraonske kartuše, pojavila slika kralja i druga faraonska ikonografija.
G. Borda nije želio otkriti točnu lokaciju kako bi zaštitio to mjesto.
Objasnio je dalekosežne implikacije nalaza za egiptologiju. “Iako vrlo aktivni u istočnoj pustinji, o čemu svjedoče nebrojeni natpisi koje su ostavili, postoji vrlo malo dokaza o prisutnosti starih Egipćana u mnogo većoj i oštrijoj zapadnoj pustinji.” – rekao je.

“Suglasnost među egiptolozima je da Egipćani nisu prodrli u ovu pustinju dalje od područja oko Djedefreove vodene planine. Ovo je brdo od pješčenjaka oko 80 kilometara jugozapadno od oaze Dakhla koje sadrži hijeroglifske natpise. Njegovo otkriće 2003. godine od strane njemačkog istraživača Carla Bergmanna izazvalo je senzaciju jer je proširilo djelovanje faraonskih uprava za neviđenih 80 kilometara dalje u nepoznatu i bezvodnu zapadnu pustinju. Nalazi koje smo upravo napravili je nekih 650 kilometara dalje!! Egiptolozi će ostati zapanjeni ovom viješću.” – rečeno je
Od samog početka preddinastičkih istraživanja, Sir W.M. Flinders Petrie je izvijestio o nekoliko bezglavih, ali naizgled netaknutih, ukopa tijekom svojih poznatih iskapanja u Naqadi 1895. Daljnja iskapanja u Gerzehu i drugim mjestima otkrila su još ovih neobičnih ukopa, ali u to vrijeme nije se moglo predložiti nikakvo zadovoljavajuće objašnjenje. U novije vrijeme, iskopavanja na neelitnom groblju u Hierakonpolisu provedena od 1996. do 2004. godine, otkrila su više ovih čudnih ukopa bez glave, osim 21 pojedinca čiji vratni kralješci nose tragove rezanja koji ukazuju na potpuno odrubljivanje glave. Pojedinci uključuju muškarce i žene u dobi od 16 do 65 godina. Broj i standardni položaj tragova posjekotina (obično na drugom-četvrtom vratnom kralješku; uvijek s prednje strane) ukazuju na napor daleko veći od onog koji je potreban samo za smrt normalne osobe. Standardni položaj također ukazuje da to nisu ozljede zadobivene tijekom normalnog ratovanja.
Na koncu, Tijekom tog razdoblja također se shvatilo da je središnji kamen u poznatom Tutankamonu pektoralu napravljen od libijskog pustinjskog stakla, koje se nalazi sjeverno od Gilfa, 700 kilometara zapadno od Nila. Egiptolozi su, međutim, zaključili da su egipatsku keramiku na stazi Abu Ballas tamo vjerojatno prenijeli drevni stanovnici pustinja koji su trgovali s Egipćanima, te da je Tutankamonovo prirodno staklo preko takvih pustinjskih naroda stiglo i do Nila.
Do danas neke stvari nisu do kraja utvrđene.

dinosauri

Prapovijesni dinosauri

Dinosauri su prapovijesne životinje za koje nikada do kraja nije znanstveno utvrđeno kako su nestali. Neki znanstvenici spekuliraju da je prije više od šezdeset miliona godina došlo do stravično snažne pojave s neba, dakle, iz svemira, koja je zbrisala dinosaure s lica zemlje. Činjenica je da je takvo nešto nemoguće dokazati.

Grobnice u pustinjama Perua često sadrže zapanjujuće i vrlo stare artefakte, među kojima su i prekrasne pletene tkanine kulture Nasca, koja je postojala oko 700. godine. Ove tkanine prikazuju žive dinosaure, jednako kao tkanine i ceremonijalno pogrebni kamenje, možda ukazujući na to da su ta strašna stvorenja drevni Peruanci vidjeli ili poznavali.

Dr. Javier Cabrera bio je profesor medicine i šef odjela na sveučilištu u Limi. Dugo godina je bio kulturalni antropolog u regiji Ica u Peruu. Ranih 30-tih godina 20. stoljeća njegov je otac otkrio velik broj ceremonijalnog pogrebnog kamenja u brojnim grobnicama Inka u području pustinjskih ravnica Nazce. Dr. Cabrera je nastavio očeva istraživanja i skupio ih preko 1100. Po prilici jedna trećina njih prikazuje pornografsku kulturu Inka, grafički zorno prikazanu u artefaktima tog razdoblja (oko 500-1500. g ne.). Neki prikazuju njihovu idolatriju, drugi predstavljaju zapanjujuća postignuća, poput uspješne kirurgije mozga, koju su potvrdile nađene lubanje s ožiljcima koji pokazuju zarašćivanje i ozdravljenje.
No, skoro jedna trećina kamenova prikazuje specifične tipove dinosaura, kao što su triceratops, stegosaur, dinosaur terapod, koji je bio nalik tiranosauru rexu ili alosauru, te pterosaur. Nekoliko dinosaura nalik diplodoku ima na sebi kožne nabore, a postojanje ovih osobina potvrđeno je tek nedavno, početkom 90-tih godina 20. st.
Ovakav nalaz, koji stoji nasuprot svemu što u enciklopedijama piše o dinosaurima, sasvim očekivano pobuđuje sumnje da je riječ o prijevari ili podmetanju nalaza. Međutim, to kamenje velike gustoće, po tipu glatki andesit (vulkanska stijena), često na sebi ima dijelove potpuno prekrivene pustinjskim pijeskom. Površinu prekiva i sloj oksidacije, a neki dijelovi crteža mjestimično su pohabani. Također, kroničar Inka Juan de Santa Cruz Pachachuti Llamgui je još oko 1570. godine zapisao da je u kraljevstvu Chinca, u Chinchayungi (naziv područja na središnjoj obali Perua, gdje se danas nalazi Ica) pronađeno puno izrezbarenih kamenova.

Najveće novine u Limi u Peru su 3. listopada 1993. opisale putovanje španjolskog svećenika u područje Inka 1525. godine koji je istraživao neobično kamenje na kojem su prikazane čudne životinje. Takva svjedočanstva ukazuju da je riječ o autentičnim predmetima. No, suvremena ljudska predodžba o dinosaurima nastala je tek u 19. stoljeeću, i to putem kostura, dok ovi crteži ne prikazuju skelete već žive dinosaure, od kojih je većina u interakciji s čovjekom. Implikacije su zanimljive – drevni Peruanci su, u najmanju ruku, znali kako dinići izgledaju.
Nevjerojatno je najlakše odbaciti. Ipak, protiv teze da je riječ o falsifikatima možda govori činjenica da prikazi na nekima od kamenja iz Ice prikazuju sauropode s krestom na kralježnici poput one koje je otkrio paleontolog Stephen Czerkas. Evo što je pisalo u časopisu «Geology», u tekstu «Novi pogled na dinosaure sauropode» (prosinac 1992, strana 1 068): “Nedavna otkrića fosiliziranih otisaka na koži otkrivaju značajno drugačij izgled tih dinosaura. Foilizirana koža pokazuje da je tu bio središnji niz bodlji. Neki su bile prilično malene, a drugi šire i više stožaste.”

Ostaje činjenica da ne znamo što se dogodilo sa prapovijesnim životinjama općenito, kako su nastale niti kako su nestale, zagonetka usuda kao da će to i ostati nadalje bez obzina na nebrojena istraživanja i nagađanja – dokaza čvrstih nema.

mozak

TAJNE UMA

Radi li naš mozak ispravno ili je uvjetovan od strane… Ima li tu ikakvih tajni koje bi trebali otkriti?

Naš mozak, naš um jedva da je oko 3% otkriven, a tvrdi se i 10%. Što je s ostalim neiskorištenim kapacitetima? Je li možda i previše ovo što već možemo i znamo ili je premalo? Vjerojatno ste čuli za reprogramiranje i programiranje uma ili ga svjesno iskusili.
U djetinjstvu negativno usmjereni, bilo od institucija, prijatelja ili od roditelja danas patimo zbog posljedica uvjetovanosti, programiranja. Sve kulture, posebno patrijarhalne, nameću svoj restriktivni sistem vjerovanja i stavova, kao sistem prihvaćanja društvenih vrijednosti. Ali, učeći djecu da prihvate restriktivni sistem vjerovanja, kod njih će se pojačati samoograničavajuće i destruktivne tendencije kao što su: kronična nesigurnost, bojažljivost, hipersenzibilnost, depresivnost, agresivnost i kasnije  – intimno disfunkcioniranje.

Da bi nadišli posljedice ograničavajućeg sistema vjerovanja koji ograničavaju tok prane u energetskom polju i koče nas da slobodno dijelimo bezuvjetnu ljubav i radost, intimniužitak, intimnost i odaberemo transcendentnu vezu s partnerom, potrebno je koristiti funkcije uma. Funkcije uma su dio autentičnog uma, naši autentični prijenosnici svjesnosti i samoizražaja. Drevni yogijski i tantrički tekstovi se slažu da je Univerzalna svjesnost temelj autentičnog uma i izvan je vrijeme/prostora, u vječnosti. To je singularnost iz koje se pojavljujemo mi, naš autentični um i sve ostalo u fizičkom i nefizičkom univerzumu. Upravo naše autentične funkcije uma su najsnažnije oruđe za nadilaženje ograničavajućih programa te ih koristimo za transformaciju bolesti u zdravlje na svim nivoima, za duhovni napredak, te doživljaj intimnosti s partnerom, Sebstvom i Univerzalnom svjesnošću. Zamjenom naučenog i usvojenog restriktivnog sistema stavova i vjerovanja, koji proizlazi iz individualnog uma i ega, autentičnim funkcijama uma doživjet ćemo svijet bez ograničenja ega i povećati protok prane u našem energetskom polju.

Postoji petnaest važnijih funkcija uma kroz koje se naša svjesnost, osobna snaga, emocije i osjećaji pojavljuju: namjera, volja, želja, otpor, predaja, prihvaćanje, znanje, izbor, zavjet, odbijanje, vjera, užitak, destrukcija, kreativnost i ljubav. Vezanost za restriktivni sistem ideja i vjerovanja nas može blokirati da se u potpunosti pojavimo kroz svih petnaest funkcija uma i vezat će nas za neautentične želje i namjere koje se pojavljuju iz individualnog uma i ega.
Kako bi nadišli ograničavajući sistem vjerovanja, možemo koristiti jednu ili više autentičnih funkcija uma u kombinaciji s izrečenom pozitivnom afirmacijom. Kao primjer ćemo navesti kako reprogramirati pogrešan  stav o ljubavi.
Ako je restriktivno vjerovanje i osjećaj koji je time popraćen: „Ljubav povređuje“, možemo upotrijebiti odbijanje: „Odbijam ideju da ljubav povređuje“, te možemo dodati suprotno: „Opirem se osjećajima koji to podržavaju.”
Tada možemo dodati znanje i kreativnost: „Znam da je ljubav sreća i ono najvažnije u životu“.

Koliko znamo? Koliko se služimo našim umom, a koliko s njim upravljaju drugi? Tajna?

filozofija

Filozofija sažetak

Filozofija  nastoji shvatiti svijet kao cjelinu, te čini neke intelektualne pretpostavke o njegovoj biti, iz kojih onda posljedično izvlači zaključke i o pojedinim manifestacijama svijeta, bile one izvan subjekta kao i onima vezanima za sam subjekt. Dvije su međusobno, naizgled divergente i nespojive, pretpostavke na kojima filozofija počiva.
U grubome, možemo je (a time onda i filozofe koji se priklanjaju jednoj ili drugoj opciji) podijeliti na materijalističku i idealističku. Materijalistička filozofija nastala je na percepciji okolnog svijeta kao sazdanog od tvari (zemlja, voda, zrak, vatra,…) te njoj onda daje i primat, dok ona idealističkog usmjerenja polazi od ljudskog duha prepuštajući mu prvenstvo. Moderne znanosti, napose fizika, odvele su nas daleko od prvobitnog poimanja tvari koja se izjednačavala sa materijom – po čemu je i pravac dobio ime. Danas bismo pod materijom mogli smatrati sveukupnost tvari, polja, duha i valjda još koječeg nepoznatoga, pa stoga suvremeni materijalizam ne treba tretirati kao u njegovim primitivnim počecima (Diogen, Leukip i drugi). Idealizam u krajnjoj linij završava na dvije ekstremne zamisli;  solipsizmu – uvjerenju da je svijet samo iluzija ljudskog duha, odnosno teističkom kreacionizmu – uvjerenju da je isti božanska tvorevina (najčešće u smislu kreacije od strane božanskog duha).  Valja napomenuti da u oba slučaja postoje kojekakve, za naše potrebe nebitne podjele, pa i preplitanja. Primjerice, neki zastupaju kreaciju čovjeka ili čak cijelog našeg univerzuma od božanskih svojstava lišene supernapredne civilizacije. Astrološke teze sežu dublje i dalje te zalaze u transcendentalno, a posebice istočnjačka astrologija.
        S materijalističkog stajališta, stvar sa sviješću (duhom) je u principu vrlo jednostvana, što ne znači da je takvo i objašnjenje koje do danas ne postoji u kompletnom obliku. Svijet je dinamička cjelina – statika postoji samo kao vremenski interval u kojem se promjene izuzetno sporo odvijaju. Evolucija je osnovni princip na kojem se zasnivaju sva znanstvena objašnjenja pojava. Naš svemir je od svog „postanka“ do danas evoluriao, a tako i svi njegovi – barem makroskopski – dijelovi. „Najzdravije“ je pristupiti objašnjenju pojava s materijalističkog stanovišta, što prirodne znanosti u praksi uspješno čine već stoljećima, bez obzira na lična filozofska ubjeđenja njenih djelatnika. Materiju čine tvari i polja, a i svijest je naprosto produkt njezine evolucije. Filozofski energetičari smatraju da tvar nije ništa drugo doli prostor izuzetne koncentracije energije, no za sada ćemo zadržati termin – tvar. U fizici je za nastanak polja potrebna tvar (nabijene čestice – za električna i magnetska polja, nabijene i nenabijene za nastanak gravitacionog polja), mada su polja sposobna odvojiti se od nje i samostalno postojati (posjedujući i – primjerice – gravitaciona svojstva). Moguće je promatrati dinamičku izmjenu električnih i magnetskih polja u skladu s Maxwellovim jednadžbama.
Svijest je produkt evolucije materije, o čemu svjedoče i primitivniji oblici života koji – istraživanja pokazuju – posjeduju oblike svijesti, pa čak i (oni viši oblici, poput delfina, majmuna i slično) samosvijesti. Oblici života sa višim nivoom svijesti lakše egzistiraju u darvinističkoj borbi za opstanak, što je i uvjetovalo njihovo održanje na račun zakinutijih istovrsnih oblika. Za nastanak svijesti također je potreban materijalni, točnije – tvarni izvor: mozak. U njemu se svijest formira elektrokemijskim procesima koje proučavaju biologija, psihologija, neorologija i srodne znanosti. Za pretpostaviti je da proizvodnja svijesti  na neki način producira slabe oblike energije koji se zadržavaju u blizini izvora (mozga), ali se u analogiji sa spomenutim elektomagnetskim poljima u principu mogu otrgnuti od njega, noseći sa sobom informaciju o svom postanku – odnosno o svijesti. Na taj način, najvjerojatnije se načelno ništa ne protivi telepatskim procesima – prijenosu misli na daljinu, ukoliko bi bilo moguće pojačati spomenute oblike energije, te ukoliko bi naišli na (ljudski) prijemnik koji bi rezonirao sa njime (medij). U principu bi – da odemo još dalje u naučnu fantastiku – bilo moguće pomoću nekog medija ili uređaja – primiti direktnu svijesnu poruku nekog vanzemaljskog oblika života (pri tome ne mislim poruku koja je kodirana u elektromagnetske ili druge fizičke signale). Kako elektromagnetski valovi mogu pokretati releje, u načelu je onda – opet proširenjem analogije – moguća i telekineza (pokretanje tvarnih predmeta djelovanjem svijesti, odnosno misli).
Vrlo jednostavan pristup problemu svijesti koji i najviše obećava u daljnjim istraživanjima.
vještice

VJEROVALI ILI NE: VJEŠTICE

VJEŠTIČJE ČAROBNJAŠTVO
Vjerovali ili ne…

Bilo je niz
 sredstava koja su navodno štitila od
čaranja vještica: od naslikanog pentagrama preko gorskog kristala, kopra,
lipovog lika, kamilice, kumina, pre­
čice do naslijeđenog i ostruganog sre­
bra. Košulju i čarape je, za zaštitu od
vještica, trebalo navlačiti  naopako,
a kao zaštitna sredstvo djelovali su i
uskršnji buketi s ispuhanim jajima i
macicama. Vjerovalo se da su ljudi 
neuredne kose začarani. Čari su se 
navodno mogle ukinuti i ako se po­
jede žuna ili ako se tri puta pljune.
Tvrdilo se da se ljudi, pretvoreni u
druga bića, mogu opet vratiti u svoj
 prvobitni lik ako ih se pozove njiho­
vim pravim imenom.

VJEŠTIČJU POMADU su vještice sebi
 navodno utrljavale pod pazuh da bi
 mogle letjeti i pretvarati se u životinje.
Sastavni dijelovi te masti bile su 
otrovne biljke pomoćnice, kao npr.
velebilje, bunika i kužnjak, koje su
vjerojatno izazivale halucinacije.
One ne mogu opčiniti ni onoga tko ih 
prvi pogleda ili nagovori. Loše je
 mogao svršiti susret s vješticama i za 
onoga tko je imao prljave cipele ili
 tko ujutro ne bi oprao ruke. Smatralo
 se da vještice ne mogu ući ako se
 metlu postavi s drškom prema dolje
 ili se iza kućnih vrata objesi komad
 odjeće. Na stajskim su vratima taj 
zadatak izvršavali zabijeni čepovi od 
javora. Također se vjerovalo da se 
vještice može protjerati bukom, na
primjer pucketanjem biča. Ljudi su se
 zaštićivali od vještičjeg čaranja, noseći
 uza se sol ili kamilicu ili pak jedući
 meso žune. Naročito dobru zaštitu
od vještica pružale su navodno lipe,
pa se zbog toga oko kuće sadilo to 
drveće, u kuće su se stavljale lipove 
grane, a nosili su se i amuleti od
 lipovog lika. Za zaštitu od vještica
ljudi bi oblačili košulju ili čarape nao­
pako, nosili dvije razne čarape ili
 cipele ili pak stavljali cipele s vrho­
vima prema krevetu. Ispuhana jaja i
 vrbove grančice također su se smatrale 
sredstvom za zaštitu od vještica.

MODERNO VRIJEME

Diljem današnje Amerike nije neobično
 pronaći
 otvorene Vještičje festivale i
 seminare, koji se održavaju na neobičnim
mjestirna, poput obiteljskih kampova i motela
.
Vještice se pojavljuju
u televizijskim i radijskim emisijama;
 navodi ih se u mjesnim i nacionalnim
 novinama i časopisima. Na fakultetima se
 održavaju tečajevi o Vještičjern umijeću.
Ćak je i u Oružanim snagama Vještičje
 umijeće priznato kao punopravna religija

Maxine Sanders (Arline Maxine Morris) je inicirana u vještičarstvo 1964., te je zajedno sa Alexom Sandersom zaslužna za osnivanje Alexandrijske Wicce. Maxine se školovala u St. Joseph-u, Manchester. U četrnaestoj godini upoznala je Alexa Sandersa, poznatog pod nazivom «Kralj Vještica», te je dvije godine kasnije, 1964. inicirana u Alexovkoven. 1965. Maxine i Alexs se zaručuju i u brak ulaze 1968.
Maxine je visoko cijenjena Svećenica Svetih Misterija. Ona je podupirala, omogućila i inspirirala razvoj duhovnog potencijala mnogobrojnih studenata Svećenstva. Ona vjeruje da katalizator te inspiracije dolazi iz izvora Božice u svim njezinim oblicima. Maxine je proteklih godina svjedočila inicijaciji stotina ljudi, među kojima su bili i autori danas široko priznatih radova s područja modernog vještičarstva, wicce, paganizma, ceremonijalne magije, sezonskih rituala, kabale, svete magije Anđela. Neki od Inicijata postali su učitelji ezoteričnih nauka i rade u inozemstvu, dok većina slijedi tradicionalni put Svetih Misterija i radi samo unutar kovena. Tridesetipet godina Maxine živi i radi u Notting Hill Gate, London kao Visoka Svećenica mnogih uhodavajući kovena. Danas, nakon povlačenja iz rada u kovenima, Umijeće prakticira sama u Welškoj Snowdoniji, te rado savjetuje i pomaže sve zainteresirane.

 

 

Akaški zapisi

Akaški zapisi: Istina ili ne?

Akaški zapisi su nešto za što je mlao tko čuo. Masivna kozmička knjižnica?Jeste li ikad čuli za Akaša zapise? Navodno su Akaši zapisi masivna kozmička knjižnica u kojoj je pohranjeno sve što je ikad postojalo i što će ikada postojati: to je poput masivne banke memorije, smještene izvan granica vremena i prostora.
Smatra se da Akaški zapisi sadrže sva znanja i iskustva naše duše koja djeluje kao super računalo kozmičkih informacija gdje možemo pristupiti informacijama o našim prošlim životima, sadašnjim i budućim mogućnostima (što je dio teorije reinkarnacije), kao i kao smisao našeg postojanja.
Svaki trenutak, svaki test, svaki osjećaj i misao, sve bi se tamo očitovalo.
Ali ti zapisi ne sadrže samo podatke o ljudskoj duši, navodno bi Akaški zapisi posjedovali znanje cijelog svemira, od početka života do posljednjih budućih mogućnosti koje se očituju iz mikrokozmosa i makrokozmosa, budući da je to cjelovita univerzalna memorija.
S teozofskog i antropozofskog gledišta, razumijemo da su zapisi Akaša sažetak svih ljudskih događaja, misli, riječi, osjećaja i namjere da se ikad dogodili u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti: savršen alat za proroke i vidovnjake.
Ideja da postoji takva kozmička banka memorije fascinirala je znanstvenike i filozofe od pamtivijeka.Akasha ili akaša je izraz za svemir ili ostatak u tradicionalnoj indijskoj kozmologiji.
U drevnom sanskrtu koristi se za opisivanje ‘etera’ , koji je nepomirljiva, nematerijalna, suptilna i nematerijalna tekućina, za koju su drevni hindusi vjerovali da postoji unutar i ‘unutar’ cijelog svemira i da će biti sredstvo zvuka i život.
Akaški zapisi bili bi smješteni unutar ravni Trikutija.
Vjernici Akashe iznose mnogo tvrdnji o tome koliko je Akasha široko korištena, uključujući:
Tvrdnja da su hinduske Vede i sam jezik sanskrta izvučeni iz Akashe.
Tvrdnja da su u Egiptu oni koji su mogli čitati Akašu bili na visokom glasu i da bi savjetovali faraone o svakodnevnim aktivnostima i tumačenju snova.
Tvrdnja da su druidske kulture Irske, Škotske, Walesa i Engleske pokazale sposobnost pristupa Akashi.
Tvrdnja da se Biblija odnosi na zapise Akasha kao na knjigu života i u Starom zavjetu.
Alice A. Bailey napisala je u svojoj knjizi Svjetlost duše o Joga sutrama (1927):
Akaški zapis je poput neizmjernog fotografskog filma koji registrira sve želje i zemaljska iskustva našeg planeta. Oni koji ga percipiraju, na njemu će vidjeti kao na slici:
Životna iskustva svakog čovjeka od postanka i svih vremena, reakcije na iskustvo čitavog životinjskog carstva, agregiranje oblika mišljenja karmičke prirode svake ljudske individue kroz vrijeme.
Samo obučeni okultist može razlikovati stvarno iskustvo i astralne slike stvorene maštom ili željom. Drugim riječima, Akaške zapise možemo definirati kao ‘podatke’ koji u teoriji postoje na jednom mjestu, na nefizički način, izvan vremena i prostora. Akaški zapisi također se mogu sažeti kao neka vrsta beskonačnog sjećanja (na sve što se dogodilo od početka vremena) koje je ugrađeno i registrirano u eteru.

Carroll A. Deering

Carroll A. Deering: Misterij nestalog broda

Poznati slučaj nestale posade broda je slučaj Carrolla A. Deeringa, komercijalne škune s pet jarbola koja je krenula iz Norfolka u državi Virginia 8. rujna 1920. na putu da isporuči teret ugljena u Rio de Janeiro, Brazil. Teret je isporučen krajem studenog prema rasporedu, a posada je boravila nekoliko dana u Riju prije nego što je krenula natrag 2. prosinca, zaustavljajući se na Barbadosu.

Do ovog trenutka sve je išlo glatko i prema rasporedu , bez razloga za zabrinutost, ali stvari su se uskoro počele okretati prema neobičnom.
Tijekom zaustavljanja Carroll A. Deeringa na Barbadosu postalo je očito da je došlo do sve većih trenja između neke posade i kapetana broda, kapetana W. B. Wormella. Prema prvom, Mateu Charlesu B. McLellanu, te su frustracije proizašle iz činjenice da se kapetan Wormell, koji nije bio prvotni kapetan, već je u posljednji trenutak zamijenio Williama M. Merritta zbog teške bolesti, izgledao kao nesposoban vođa, povrh činjenice da mu je vid navodno bio prilično loš. Reći da se McLellan i Wormell nisu slagali bilo bi podcjenjivanje, a stvari su se između njih dvoje na Barbadosu toliko zahuktale da je McLellan prijetio kapetanovom životu dovodeći ga do uhićenja i privremenog pritvora.
Upravo u ovom stanju kaosa, frustracije i neprijateljstva Carroll A. Deering napustio je obale Barbadosa na putu da postane velika pomorska misterija. Nekoliko tjedana nakon isplovljavanja, došlo je do prijenosa s broda koji je preuzeo brod Cape Lookout Lightship, a za to vrijeme čovjek s naglaskom na stranom zvuku navodno je objasnio da je brod izgubio jedno sidro. Prilično sablasno, kapetan svjetlećeg broda Cape Lookout tvrdio je da se posada Carrolla A. Deeringa ponašala neobično i lutala na palubi u uznemirenom, čudnom stanju.
Zatim, samo dva dana kasnije, ujutro 31. siječnja 1921. godine, pronađen je brod kako besciljno pluta obalom rta Hatteras u Sjevernoj Karolini, gdje se zaglavio na pješčanom dijelu. Kad je obalna straža ugledala brod, stvari su doslovnoo počele postati bizarne. Pokazalo se da je plovilo potpuno prazno, bez tragova bilo koga od članova posade, a uz to je utvrđeno da su nestali i svi čamci za spašavanje, navigacijska oprema i stvari posade. Činilo se da je iza njih ostalo samo napola pripremljeno jelo, kao da su svi u žurbi napustili brod. Bilo je i drugih neobičnosti, poput činjenice da su kapetanove osobne prostorije imale tri različita seta otisaka stopala koji su prekrivali pod, vjerojatno ukazujući na uljeze, kao i dodatni dječji krevetić koji je tamo neobično bio postavljen i koji se, čini se, nedavno koristio. Na kapetanovom stolu nalazila se navigacijska karta koja se od 23. siječnja odjednom promijenila u potpuno drugačiji rukopis od kapetanovog.
Osim toga, uopće nije bilo tragova što se posadi moglo dogoditi i nikada im nije pronađen trag.Teorije o tome što je s posadom Carrolla A. Deeringa vrtjele su se po medijima od tada, pa sve do danas.
Čini se da je najracionalnije objašnjenje da je na brodu bila pobuna. Napokon, kapetan Wormell očito nije bio najpopularniji momak iz njegove posade, a on i njegov prvi kolega bili su u grlu u problemima barem počevši od Barbadosa. Međutim, čak i da postoji pobuna, zašto bi napustili sasvim dobar brod u spasilačkim čamcima, zajedno sa svom opremom? Druge teorije uključuju da su žrtve pirata i krijumčara, a naravno da su svi nestali u istoj regiji kao i Bermudski trokut.
Gdje je nestao brod? Nikada se istina nije otkrila.

reinkarnacija

Postoji li reinkarnacija

Reinkarnacije je religijsko hindusitičko i budističko  vjerovanje o stalnom obnavljanju života., stalnom vraćanju duše ili duha u tijelo nakon smti. Bez obzira na donji tekst, dokaza za reinkarnaciju nikad nije bilo. Kao što je, npr. u kršćanstvu vjera u uskrsnuće, raj i život vječni.

Reinkarnacija kao pojam definira se kao moment prelaska iz jednog u drugo tijelo. Onaj koji prelazi naziva se duhovna duša, i po prirodi je vječna, stoga je reinkarnacija samo beznačajni moment u vječnom životu duše.
Reinkarnacija se dokazuje time što dokažemo da je duša, odnosno promatrač unutar tijela, zapravo vječna.
Ako to dokažemo, onda znamo da nakon smrti tijela, mi kao promatrači nastavljamo postojati.
Dokazati vječnost promatrača nije jako teško;
Od početka života do danas mi kao promatrač doživljavamo sebe kao jednu osobu, nepromjenjivu, isti identitet, isto biće. Unatoč materijalnim promjenama tijela i uma, doživljaj osobenosti uvijek ostaje isti. Tako ćemo identificirati sebe s osobom na fotografiji staroj 30 godina i reći ćemo, to sam ja. Iako se čitava materija oko duše promijenila, čak i stavovi i uvjerenja, zapravo, sve se promijenilo….unatoč tome ostaje jedna konstanta, a to je osjećaj identiteta, istog identiteta.
To je kontradiktorno osnovnim zakonima materijalnog svijeta, jer u ovom svijetu svaka čestita energije u konstantnoj je promjeni. Nigdje i u ničemu nema statike niti jednog momenta. Sve je u dinamičnoj transformaciji.
Međutim, naš identitet tome ne podliježe, i to iskustvo ima svako živo biće. Inače bi do sada promijenio mali milion identiteta, i sada bi se doživljavao kao neka totalno druga forma i konstalacija materije.

Dakle, imamo dijametralno suprotan efekt, što znači da je promatrač, odnosno mi kao identitet, nematerijalne, tj, antimaterijalne prirode, što se teološki naziva duša ili duh.
Duša neće promijeniti svoj identitet niti nakon što se tijelo uništi jer do sada nije pokazalo simptome uništivosti. Naš identitet ničim ne može biti promijenjen, pa tako ni smrću.
Također, smrt nije vječna!
Smrt je dio materijalnog svijet, pojava koja zahvaća samo materijalne elemente. Smrt je stoga, materijalna.
I naravno, nitko neće reći da je smrt duhovna jer to nema smisla.

Dakle, smrt je materijalna, a sve što je materijalno, ima svoj početak i tako isto ima svoj kraj.
I smrt ima svoj početak. Npr. ona ne traje sada. Smrt sada nije aktivna. Aktivirati će se na kraju života ovog tijela, biti će aktivna nekoliko momenata, i onda će prestati postojati. Drugim riječima, smrt je iluzorna i privremena baš poput oblaka na nebu. Tu je, i nije tu. Jer u momentu kada nestane, kao da ga nikad nije bilo.
Ne postoji vječna smrt! Ono što je vječno nazivamo duhovnim. Također, vječnost znači bez početka i bez kraja. Vječnost ne može započeti u određenom momentu. Sve što ima početak, ima i svoj kraj i stoga je neizbježan zaključak da pošto smrt ima svoj početak, ima i svoj kraj.
Život nema svoj početak. Nikada nismo vidjeli početak života jer je uvijek bio tu oko nas. Život nastaje iz života, svjesnost iz svjesnosti. Smrt nije niti početak, niti kraj života. Smrt je samo privremena dimenzija, stanica na putu.
Ono što je privremeno, naziva se iluzorno. Ono što je vječno, naziva se realno. Samo vječne stvari istinski postoje, dok su privremene samo dio iluzorne transformacije čija je vrijednost uvijek inferiorna duhovnoj realnosti.
Naš identitet je duhovne prirode. Mi smo duše, mi ne umiremo. Naše tijelo umire, naša sjećanja također, ali mi kao promatrač i onaj koji doživljava postojanje, mi ne umiremo, niti se transformiramo. Mi smo uvijek mi, oduvijek i zauvijek.
Reinkarnacija jer samo drugi naziv za smrt tijela, odnosno stanje u kojem duša više nije prisutna u jednom već u drugom materijalnom tijelu.

Dakle, smrt je materijalna, a sve što je materijalno, ima svoj početak i tako isto ima svoj kraj.
I smrt ima svoj početak. Npr. ona ne traje sada. Smrt sada nije aktivna. Aktivirati će se na kraju života ovog tijela, biti će aktivna nekoliko momenata, i onda će prestati postojati. Drugim riječima, smrt je iluzorna i privremena baš poput oblaka na nebu. Tu je, i nije tu. Jer u momentu kada nestane, kao da ga nikad nije bilo.
Ne postoji vječna smrt! Ono što je vječno nazivamo duhovnim. Također, vječnost znači bez početka i bez kraja. Vječnost ne može započeti u određenom momentu. Sve što ima početak, ima i svoj kraj i stoga je neizbježan zaključak da pošto smrt ima svoj početak, ima i svoj kraj.
Život nema svoj početak. Nikada nismo vidjeli početak života jer je uvijek bio tu oko nas. Život nastaje iz života, svjesnost iz svjesnosti. Smrt nije niti početak, niti kraj života. Smrt je samo privremena dimenzija, stanica na putu.
Ono što je privremeno, naziva se iluzorno. Ono što je vječno, naziva se realno. Samo vječne stvari istinski postoje, dok su privremene samo dio iluzorne transformacije čija je vrijednost uvijek inferiorna duhovnoj realnosti.

Naš identitet je duhovne prirode. Mi smo duše, mi ne umiremo. Naše tijelo umire, naša sjećanja također, ali mi kao promatrač i onaj koji doživljava postojanje, mi ne umiremo, niti se transformiramo. Mi smo uvijek mi, oduvijek i zauvijek.
Reinkarnacija jer samo drugi naziv za smrt tijela, odnosno stanje u kojem duša više nije prisutna u jednom već u drugom materijalnom tijelu.
U ovom životu promijenio si toliko tijela, bio si beba, dječak, mladić i muškarac. Još te čeka starost, bolest i konačno smrt, napuštanje tijela. Nakon toga, ideš dalje u drugo tijelo, u skladu sa tvojim željama u ovom životu.
Nije problem razumjeti da je promjena tijela sasvim prirodna pojava u ovom svijetu. Mi stalno prelazimo Iz jednog oblika u drugi zadržavajući isti identitet.

Izvor: samoozdravljenje.com

Obrada: znakovi.net

tetrakromacija

Tetrakromacija fenomen

Tetrakromacija je fenomen nadprosječnog osjetila vida pri kojem u mrežnici imamo četiri vrste konusnih stanica. Tetrakromati postoje među pticama, ribama, vodozemcima, gmazovima i insektima, ali kod većine sisavaca postoje dvije vrste, a kod ljudi i nekih srodnih nam primata postoje tri vrste.Vide na tiuće više boja nego mi ostali.
U mrežnici postoje dvije vrste fotoreceptorskih stanica koje rade pri slabom svjetlu kao i vrsta koja radi u normalnom svjetlu. Četiri pigmenta u ptičjim konusima proširuju područje u ultraljubičasto. To nije dobro jer su naše oči dizajnirane da blokiraju ultraljubičasto zračenje. Kod ljudi, te tri vrste konusa daju mogućnost razlikovanja milijun varijacija boja. Neki muškarci pate od toga što imaju dvije vrste normalnih konusa, a treći je mutant koji je manje osjetljiv na zelenu i crvenu. Tada se radi o sljepoći.
Znanstvenici vjeruju da su jedan posto stanovništva planete tetrakromati, ali to nije lako dokazati, pa ostaje na pretpostavci.
U lipnju 2012., nakon 20 godina proučavanja, neuroznanstvenica dr.G. Jordan otkrila je ženu koja je mogla otkriti veću raznolikost boja nego što su to mogli trihromati, što znači da je ona ‘pravi tetrokromat.
Da biste bili pravi tetrokromat, morali biste započeti time što ste ženska nositeljica u obitelji koja ima genetsku predispoziciju. Concetta Antico vidi tisuće boja, na tisuće nijansi koje mi ne vidimo i do sada je jedina žena s tom sposobnošću za koju se zna. Ona ne percipira samo te boje jer je umjetnica koja slika u impresionističkom stilu. U očima ima više receptora za upijanje boje. Dok mi vidimo samo zeleno, jednu nijansu, gledajući u travu na primjer, Antico vidi na desetine nijansi te zelene boje i još boja osim zelene; vidi ljubičastu, plavu, itd…
Za sada nema muških tetrakromata. Muškarci imaju samo jedan X kromosom, žene imaju dva. Gen odgovoran za osjetljivost oka na zeleno i crveno povezan je s X kromosomom i budući da žene nose dvostruko opterećenje, njihove su šanse da imaju varijantu gena i četiri vrste konusa veće.
Vizualne informacije moraju se prikupljati i obrađivati u mrežnicama neurona, a rezultirajuće informacije šalju se mozgu preko optičkog živca. Obrađuje se i dorađuje se cijelim procesom.
Konusi u našim očima dio su složenog sustava za razlikovanje boje.
Jedna od mana ove posebne osobine jeste da napad boja može izazvati neugodnu, čak paničnu situaciju, no to su samo pretpostavke, a prednosti je svakako više. Vidjeti svijet u toliko mnogo različitih boja koje se inače ne vide okom većine, (ili svih osim jedne osobe), definitivno život čini zanimljivijim, bogatijim. Ipak, sretni smo što gledamo, što vidimo ovoliko koliko vidimo i bilo bi možda pogrešno tražiti više od toga, s obzirom na to da ima ljudi koji ne mogu vidjeti ništa.