pikorua-veze

Pikorua: beskonačna petlja veza

PIKORUA: Maorska beskonačna petlja veza

Pikorua ili modernim jezikom rečeno: neraskidiva, beskonačna veza.
Maori su narod koji se oko 10 stoljeća naselio na teritorij Novog Zelanda i čija se kultura temelji i prenosi usmenim putem s obzirom na to da u početku nije bio uspostavljen pisani jezik, tako su simboli ili znakovi način na koji se izražavaju i danas, no u manje nego što je to bilo nekada u stara vremena, ali je tetoviranje ostao način među starijim generacijama kao znak prenošenja i pamćenja onoga što se događalo kroz povijest. Etnički i lingvistički imaju poveznicu s narodom Tahitija i Havaja. Njihova mitologija bogata je usmenim predanjima i legendama, sama riječ Maori znači: prirodno.
Pikorua, odnosno maorska beskonačna petlja simbolizira snažnu povezanost između dvije osobe. Ta povezanost može biti prijateljska, poslovna, krvna, ljubavna veza ili veza između naroda i kultura ako je pikorua trostruka. Pikorua sliči na dvije isprepletene paprati kojima nema početka ni kraja. Pikopiko je blijedo zelenamladica paprati, koja raste u hladovini vlažnih predjela novozelandskih šuma. Dublje duhovno značenje jeste međusobna komunikacija, veza tijela i duša, tjelesna i duhovna svjesnost.
Pikorua u današnje moderno vrijeme važi kao simbol, znak koji se najviše povezuje s ljubavi i ljubavnim odnosima, simbol koji donosi sreću. Vjeruje se u doživotno partnerstvo ako dvoje ljudi razmijene ovaj simbol ili ga tetoviraju na tijelu, mada nemamo potvrđenu točnost ovog vjerovanja. Beskonačna petlja: ove dvije riječi same po sebi ukazuju na neprekidnu povezanost, neraskidivost odnosa između partnera čak i u situacijama kada iz nekog razloga dođe do razdvajanja, taj neraskidivi odnos i dalje traje.
Maori uz ovaj simbol imaju i druge mnogobrojne simbole koji su uvijek obilježje, znak koji upućuje, na nešto, nekoga, simbolizira nešto, no Pikorua je jedan od njihovih najpoznatijih simbola. Danas se ovaj simbol izrađuje od različitih materijala, drveta, metala, zlata ili srebra, t se može nositi kao privjesak, lančić ili narukvica ili prsten.

horoskop

Ovan horoskop

Horoskopski znak

Ovan

Ušli smo u period Ovna koji će trajati do 20 travnja što je znak da će biti vatreno.

Ovan, prvi znak horoskopa ili zodijaka simbolizira egocentričnost, potpunu potrebu za samoćom ili drugu krajnost-avanturizam, a uz to su ovnovi poznati kao ambiciozni, ali i brižni i lojalni ljudi. Oni su apsolutni prekršitelji svega prosječnog kako svojim mislima tako i djelovanjem.
Rođeni lideri i ratnici što je kroz povijest potvrđeno po mnogim vojskovođama, obično na zlu glasu. Tvrdoglavi u svojim stavovima, uporni u ostvarivanju željenih ciljeva, gaze sve pred sobom.

Budući da suvećinom bezobzirni, često se upuštaju u konflikte u kojima njihova riječ mora biti zadnja čak i kada su svjesni da su potpuno u krivu.

Simbol: vatra
Ovan pripada znaku vatre i također ima toplinu vatre. Njihova nepredvidljivost ih čini impulzivnim i vatrenim.

Sretni brojevi: 9, 18, 27, 36, 45, 54, 63, 81, 90
Dragi kamen: Dijamant
Boje: Narančasta, Crvena, Bordo ,Bijela, Smeđa, Žuta
Vladavajući planet: Mars
Sretan dan: utorak
Povoljni mjeseci siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, srpanj, listopad
Kompatibilnih znakovi: Lav, Strijelac, Bik, Vodenjak
Kvalitete: Poduzetništvo, šarm
Zdravstveni problemi: Glavobolja, migrena ili depresija

ovan

Karakteristike:

impulzivan
energičan
optimističan
poduzetan
samostalan
nestrpljiv
egoističan

Pozitivna svojstva:
Izuzetno snažna energija obilježava Ovnove. Neprestano traže brzinu i akciju. Ovo je zapravo jedan od najaktivnijih od svih znakova zodijaka zbog planeta vladara Marsa. Zbog svoje urođene želje da dođu prvi ili izvrsno u stvarima, oni se često smatraju beskrupuloznim. To su također ljudi koji znaju cijeniti druge, a također će se uvijek boriti za pravdu ako vjeruju da je netko ugrožava, pa to znaju raditi i na svoju štetu.

U ljubavi: Kada vole, vole iskreno i strasno, kada ih ljubav prođe, napuštaju ne osvrćući se, naprasno.

simboli

Simboli

Simboli ukratko

Simboli, od prvih ljudi do današnjeg modernog doba imaju snažan značaj i utjecaj na čovjeka. Po Jungu simbol je izrazito zamršena pojava; simbol nije ni racionalne ni iracionalne prirode, te je s jedne strane razumu posve jasna, dok ga s druge strane ostavlja u mraku.

Za primjer uzimamo simbol križa:
Jedan od najpopularnijih vjerskih simbola širom svijeta. Ovaj simbol u kršćanstvu je došao u centar pažnje nakon što je rimski car Konstantin prihvatio kršćanstvo. Međutim, simbol je postojao mnogo prije Isusa Krista i bio je upotrebljavan kao motiv ukrašavanja drugim simbolima, ali i kao sredstvo za mučenje.
Simbol svastike:
Svastika je poznata od pradavnih vremena u hinduizmu i predstavlja boga Višnu, u taoizmu predstavlja vječnost, a u budizmu predstavlja element Zemlje. Svastika je zapravo pozitivan simbol koji su nacisti poslije zloupotrijebili kao svoj zaštitni znak te je nekako kao takva ostala više poznata, a manje kao što je njezino istinsko značenje.

*Prikaz simbola je bio prvi kreativni izraz čovjeka, sa željom da zabilježi nešto što je vidio, primijetio, doživio, iskusio, osjetio ili da iza sebe ostavi neku poruku. Prva do sada poznata pronađena saopćenja ljudi te vrste, nalaze se u spiljama diljem svijeta, koji naslikani ili urezani u kamen (petroglyphen; petro = kamen, glyphe = urezano), još dan danas zrače nepromijenjenom autorovom snagom (izmjerljivom u bovis-jedinicama, primjenjivanim u radiesteziji), kao i odličjem prikazanog oblika, npr. sunca – čiji se jedan od prikaza u obliku kruga s točkom u sredini – koristi i u astrologiji. Takav crtež pronađen u jednoj spilji, zračio je energiju od oko 30 000 bovis-jedinica, što jasno ukazuje na višu svijest. Neutralna energetska vrijednost iznosi oko 6 500 bovis-jedinica, a prosječnog čovjeka 8 500 – 9 500.* (zvono-istine)

Osnovno značenje:

1. Nešto što se koristi ili smatra da predstavlja nešto drugo; materijalni objekt koji predstavlja nešto, često nešto nebitno; znak, znak ili znak.

2.slovo, lik ili drugi znak ili znak ili kombinacija slova ili sličnog koji se koristi za označavanje:algebarska oznaka; kemijski simbol Au.

3.(osobito u semiotici) riječ, frazu, sliku ili slično koje imaju kompleks povezanih značenja i percipiraju se kao inherentna vrijednost koja se ne može odvojiti od onoga što je simbolizirana i pojavljuje se u obliku znaka.

sudbina

SUDBINA

Sudbina se oduvijek gleda kao nešto nepromjenjivo, nešto što nam je viša sila namijenila, te da na to ne možemo utjecati. S druge strane su oni koji kažu da se sudbina može “uzeti u svoje ruke” i da se njome može upravljati. Ipak, stara vjerovanja su se zadržala do danas, pa tako, uvijek kada se nešto neželjeno dogodi krivimo upravo sudbinu, dižemo ruke ka nebesima i pitamo se: Zašto baš ja?
Da li sudbina doista postoji ili se sve događa po zakonima uzroka i posljedice, bez posredstva viših sila? Ako uzmemo za primjer alkoholiziranog vozača koji doživi prometnu nezgodu, da li je to njegova sudbina ili je nezgoda posljedica njegovo pijanstvo? Odgovor se nameće sam po sebi.
Međutim, ako nam se u životu događaju stvari kojima nikako ne možemo otkriti uzrok, a događaju se često ili jednokratno u smislu nekog velikog šoka i slično, što onda reći.
Ljudi se često obraćaju vidovnjacima ili tarot majstorima, pa i astrolozima da bi saznali što se s njima događa, zašto im se nešto događa i da li mogu zaustaviti ono što se čini nezaustavljivo. Kako je ljubav jedan od najvažnijih segmenata našeg života, tako se upravo za ljubavnu sreću ili nesreću pitamo da li je to naša sudbina, da li je voljena osoba koja nas je, na primjer, ostavila učinila to zato što nam je sudbinski određeno da tako bude. Da li je sudbinski događaj kada majka ostavi svoju djecu? Kada nas netko konstantno vara? To su pitanja na koja mogu odgovoriti mediji koji na različite načine mogu vidjeti što je posrijedi i što se može učiniti po tome pitanju. Jer znanost okreće glavu od same riječi SUDBINA i sličnih mističnih i okultnih senzacija koje svaki čovjek doživi bar jednom u svome životu. Stari narodi su čvrsto su vjerovali u sudbinu, a znamo kolika mudrost potječe od istih, koliko i danas učimo iz drevnih spisa koji govore o usudu i sudbini i sličnim misterijima što nam ih život nameće. Tako se za usud kaže da je vezan samo za dan rođenja i smrti, a za karmu da je posljedica onoga što smo činili u prošlim životima ili u ovom kojem sada jesmo. Religije na sudbinu gledaju kao na nešto što nam je bog odredio. Filozof Seneka je dao svoje mišljenje:
“Sudbina vodi one koji na nju pristaju, a vuče one koji joj se protive.”
Što bi značilo da je izvan svake kontrole ono što smatramo sudbinom, a s čime se mnogi nikako ne bi složili.
I što zapravo znamo nakon svega? Znamo malo toga, ono u što vjerujemo naše je znanje, pa se to odnosi i na razna vjerovanja o sudbini.

Izvor:
sudbina.org

 

kalendar

Kako je nastao kalendar

Od starih vremena ljudi su na razne načine obilježavali vrijeme i vremenske razmake između nekih događanja, osobnih i globalnih. U početku je razlika ili razmak između dana i noći bio prvi znak za praćenje vremenskog razmaka, a poslije su to bili mjesečevi ciklusi i mjesečeve mijene, a potom sunčevi ciklusi u smislu, koliko vremena prođe dok sunce obiđe svoju ekliptiku, pa je praćenje kretanja sunca ili, točnije, vrtnje zemlje oko sunca, po prvi puta obilježeno pod nazivom godina kako to i danas zovemo. Tako su ljudi počeli brojati godine od jednog događaja do drugog, a to su uglavnom bili povijesni događaji kao što su:

-Vizantijske epoha po kojoj se broje godine unatrag od Isusovog rođenja, pa sve do 1 rujna 5508 godine kada je počela nastajati biblijska epoha, pa nadalje, pa izdvajamo samo neke od njih:

-Jevrejska epoha oko 3761 god prije nove ere

-Olimpijska epoha 776 godine prije nove ere

-Rimska epoha 753 godine p.n.e

-Islamska ili Muhamedova epoha 622 godine nove ere

-Francuska revolucionarna epoha 1792 godine nove ere

-Julije Cezar je odredio je da 46. godina prije naše ere traje 445 dana, te da će od tada, po 365 dana, izuzev svake četvrte koja je biti prestupna  imati će 366 dana.

-1582. godine papa Grgur XIII donosi odluku da se od  1582. godine, oduzme deset dana. Papa Grgur XIII je odlučio da se prestupna godina preskoči svake posljednje godine stoljeća, izuzev ako ta godina nije djeljiva sa 400.  Ovaj način mjerenja vremena naziva se gregorijanski  kalendar, i danas se upotrebljava u gotovo cijelom svijetu.

Ipak je najzanimljiviji dio upravo ono najstarije doba kada su ljudi po izmjeni dana i noći te mjesečevim i sunčevim ciklusima obilježavali vrijeme stvarajući tako temelj za nastanak kalendara koji danas poznajemo. Povijest sama po sebi jeste jedan veliki svjetski kalendar, kao što i svačiji život ima svoj poseban individualni kalendar od jednog događaja do drugog, pa sve do trenutka kada napustimo ovaj svijet i kada se naš životni kalendar ugasi.

znakovi

ZNAKOVI

Znakovi su ono čime smo okruženi u svakom trenutku našeg života. Obični i jasni, nerazumljivi i tajni,
intuitivni znakovi i mnogi drugi, svaki od njih, bilo kojoj vrsti da pripada, poziva nas da obratimo pažnju na nešto ili nekoga. Znak možete dobiti i u snu, kroz simbole sna ili sasvim jasne, vezane za našu stvarnost, za stanje kada smo budni. Najčešće ukazuju na nešto, opominju, usmjeravaju, a često i zavaravaju ako vam intuicija nije dobro razvijena te se ne možete pouzdati u nju. Znak ili simbol u šoljici kave ukazuje na nešto što jeste ili će biti. Onaj osjećaj u nama koji se odjednom pojavi i govori nam da bi nešto trebali uraditi ili ne uraditi, također može biti jako važan kao i pogled koji nam netko uputi i mi u sebi osjetimo što taj pogled znači ili ne znači. Astrološki znakovi, horoskopa ili zodijaka, njih 12, mogu nam mnogo reći o našim osobinama, našoj sadašnjosti i budućnosti. U stara vremena više se obraćala pažnja na znakovlje neba i prirode i u skladu s njima se i živjelo. No mudrost prošlih vremena je nekako daleko iza nas. U moderno doba, mnogo manje pažnje obraćamo na te putokaze, jer, što bi se reklo, “nemamo vremena.” No kada se dogodi nešto nepoželjno a prethodno nam je nekim znakom na koji nismo obratili pažnju, na to ukazano, onda shvaćamo da i te kako imamo vremena za sve. Glas intuicije, u ovo moderno visoko tehnološki razvijeno doba, kao da je sve tiši. Malo nas je koji osluškujemo što nam to duša ima za reći. Malo nas je koji u naoko sitnim detaljima vidimo velike stvari koje jesu ili koje će biti. Vlada um koji je često loš vodič, a duša je potisnuta i stišana te je jedva i osjećamo mada smo mi sami naša duša, a ne naš um.
Obraćati pažnju na unutarnji glas, razvijati intuiciju, pustiti dušu da bude ispred uma, božanski je čin.
Znakovi su svuda oko nas te je od izuzetne važnosti da obraćamo pažnju na njih kao na putokaze, glasnike, savjetnike i vodiče u našim danima života koji tako brzo prolaze.