biblija

Biblija istina ili mitologija

Kratki uvid u Bibliju kao istinu i mitologiju

Bibliju vjernici poštuju kao svetu knjigu, drugi je gledaju kroz prizmu mitologije, a treći kao književno djelo. Bila istina ili mitologija, to je i danas sveta knjiga za milijune ljude. Ljudi su kroz stoljeća do današnjeg vremena tražili i traže utjehe na raznim stranama čemu je glavni uzrok otpor prema smrti i pitanja kao što su: tko smo i otkuda dolazimo, koji je smisao svega? Jedni tu utjehu traže u magijskim obredima, drugi u new age raznim oblastima, trećima je opet utjeha astrologija i horoskop, te ini traže smisao u nebrojenim drugim područjima.Ne možemo izići iz uma u kojem smo zatočeni ma koliko tražili smisao našeg postojanja. Istina je da mnogo znamo, a ništa ne znamo. New age nudi mnoštvo smjernica za takozvano prsvjetljenje, dok astrologija preko planetarnih utjecaja pokušava otkriti otkud i zašto. Na koncu, teško je razlikovati nakon ovoliko stoljeća što je u nekoj knjizi istina ili mitologija ili nešto treće. Sve je stvar vjere, Biblija osobito. Ateisti su na jednoj strani, vjernici na drugoj i valjda da se to pomiri bez antagonizama. Zaključak je da će svatko držati svoju stranu: astrolozi će sve objašnjavati planetama, ateisti da ne postoji ono što ne mogu vidjeti i dodirnuti, imati dokaz, new age će biti negdje između, ali vjernici će čvrsto braniti svoju vjeru.

horoskop astrologijanew age

 

 

Vjernicima je Biblija zakon.

Biblija, sveta knjiga za koju se tvrdi da je napisana čovjekovom rukom po nadahnuću samog Stvoritelja predstavlja glavni izvor vjere svih židova i kršćana. Podijeljena je na Stari zavjet, kojim se podjednako služe židovi i kršćani, te Novi zavjet, kojim se služe samo kršćani. U Starome zavjetu je osim Božje objave, koja predstavlja izvor vjere kako za židove tako i za kršćane, opisana i povijest židovskog naroda.
Biblijsku povijest Starog zavjeta možemo podijeliti na tri razdoblja prema Božjim objavama. Doba praobjave, doba patrijarške objave, te doba Mojsijeve objave. Budući da je tema ovog rada biblijska povijest Izraela, rad će se temeljiti na poslijednje dvije objave. One obuhvaćaju period od prvih spomena Židova, otprilike oko 2000. g. Pr. Kr. kada Božja objava više nije zajedničko dobro cijeloga čovječanstva, već se njeno čuvanje povjerava odabranoj porodici praotaca od kojih je kasnije nastao izraelski narod, a kasnije Izraelcima kao odabranom narodu, do vremena rimskog osvajanja Judeje 63. g. pr. Kr. Ovaj period židovske povijesti, trajanja oko 2000 godina, pun je likova i događaja čije se postojanje dovodi u pitanje. Međutim, s druge strane, za mnoge biblijske navode postoje arheološki dokazi.
U ovome radu nastojati ću dati jedno viđenje sinkretizma židovskog boga Jahve. Na osnovi biblijskih zapisa o Jahvinim manifestacijama, nastojati ću pronaći božanstvo u egipatskoj mitologiji koje bi po svojim manifestacijama bilo najbliže židovskom bogu. Kao činjenicu uzeti ću pretpostavku da se dolazak Židova u Egipat zbio za vrijeme vladavine Hiksa. To je period o kojem izvori šute, Biblija ne otkriva detalje ni vrijeme dolaska Židova. Egipatski izvori ga također ne spominju. Time u povijesnoj slagalici nedostaju elementi koji bi nam mogli pomoći pri rasvjetljavanju ovoga fenomena.

Biblija Sveto pismo

Od Abrahama do Mojsija

Doba patrijarške objave započinje Abrahamom iz Ura koji je od Boga odabran da postane praocem odabranog naroda. Prema biblijskim zapisima Abraham je imao sina Izaka kojem je žena Rebeka rodila dva sina Ezava i Jakova. Budući da je vlast glavara porodice prelazila s oca na starijeg sina, Jakov, koji je bio mlađi sin, na prevaru dobija očev blagoslov što rezultira svađom među braćom. U borbi s Božjim anđelom, Jakov pobjeđuje te prisiljava anđela da ga blagoslovi. Tom prilikom anđeo mijenja ime Jakovu u Izrael, što u prijevodu znači Božji borac. Ovaj tekst je sadržan u knjizi postanka, pod naslovom Borba s Bogom. Biblija nam ne odaje razlog ovoj borbi između Boga i Jakova. Neki izvori interpretiraju tu pojavu kao anđela a ne kao Boga. Sam izvor prvo upućuje na čovjeka: I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula Jakov zaključuje da je riječ o Bogu tek nakon što mu protivnik na upit o imenu odgovara: Za moje ime me ne smiješ pitati, na to Jakov konstatira: Vidjeh Boga licem u lice i na životu ostadoh.Ono što nam izvor odaje o tom tajanstvenom protivniku, za kojeg navodi da je Bog, je da ima fizičku snagu manju od čovjekove te da se radi o noćnom biću, koje moli da ga se pusti prije zore: Pusti me jer zora sviće, na jakovljevo traženje da ga blagoslovi kao uvijet za puštanje biće popušta kako bi bilo pušteno prije zore te mu govori: Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima.
Odgovor na pitanje, s kime se zapravo Jakov borio?, moramo potražiti van biblijskih zapisa. Prava postojbina Abrahamove obitelji bila je u Haranau, a jedan njen ogranak naselio se u Ur. U oba grada vladao je kralj Nannar, bog Mjeseca, a svatko tko je u tim gradovima živio morao je priznavati njegovo božansko vrhovništvo. Abrahamova vjera je bila vjera grada Ura čiji je glavni element bio kult Mjeseca. Uporište ovoj tvrdnji možemo potražiti i u imenu Abrahamova oca, Tare. Ime Tara je preuzeto od hurijskog imena boga Mjeseca. Bogu Tari ili Terahu klanjali su se stanovnici Harana. Štovanje obiteljskog boga nije bila iznimka već pravilo na području Mezopotamije. U ovome možemo pronaći odgovor tko je zapravo bilo obiteljsko božanstvo s kojim se Jakov borio. Lunarno božanstvo gubi svoju moć dolaskom zore, kada vlast prepušta solarnom božanstvu, zato bog mjeseca, Tara, moli Jakova da ga pusti prije zore.

Onodobna božanstva bila su pretežito lokalnog karaktera, te nisu mogla ići s ljudima na njihova putovanja. Ona su bila ograničena kraljevim administrativnim teritorijem, te je njihova teritorijalna ekspanzija ovisila o širenju kraljeve vlasti. Vrhovna vlast božanstva prestajala je prelaskom granice one države u kojoj je ono bilo štovano. Na taj način bi putnik prelazio s teritorija jednog božanstva na teritorij drugog.U tome leži razlog zašto se Abrahamov bog, Tara, nije obratio svom izabranom narodu kroz puna četiri stoljeća. Zasigurno su patrijarsi gajili spomen na boga svojih predaka koji obitava u njihovoj prapostojbini, ali morali su prihvatiti štovanje lokalnih božanstva. Dolazak Židova u Egipat smiješta se u period vladavine Hiksa.Hiksi su bili nomadi semitskog i hurijskog podrijetla.Na području hurijske vlasti nalazio se i grad Haran, odnosno prapostojbina Abrahamove obitelji. Hiksi prostiru svoju vlast od hurijske države Mitani na sjeveku Mezopotamije, u sklopu koje je bio i grad Haran, preko Palestine i delte Nila. Čitava dolina Nila dospijela je pod njihovu vlast oko 1650. pr. Kr. Na vlasti su se zadržali jedno stoljeće. Pretpostavlja se da nisu bili narod, već da su predstavljali malobrojni semitsko – huritski vladalački sloj koji je proširio svoju vlast iz Palestine na Egipat u trenutku nestabilnosti egipatske države.Pri tom ostaje otvorena mogućnost da su Hiksi u stvari bili Huriti, te da je Mitani bila njihova država. Ova mogućnost bi bi pridonijela širenju granica štovanja Abrahamova boga Tare. U svakom slučaju dobro prihvaćanje Židova, u trenutku njihove doseobe u Egipat, možemo zahvaliti njihovom bratskom narodu koji je bio tada na vlasti. Isto tako njihovo porobljavanje od strane vladara tebanske dinastije možemo promatrati pod tim svijetlom. Nakon protjerivanja Hiksa i širenja egipatskih granica do Mitanije, pod Ahmozisom, oko 1540., neki izvori navode da su bili toliko odbojni Egipćanima da su čak s podova palača bili skinute ploče po kojima su Hiksi hodali.[Sasvim je jasno da su takve prilike dovele do pogoršanja životnih uvijeta Židova u Egiptu.

sveto pismo biblija
Knjiga Postanka završava dolaskom u Egipat, koji je predstavljen kao inkubator u kojem se trebao razviti židovski narod, zapisi se nastavljaju Knjigom Izlaska u kojoj je Mojsije središnji lik. On Židove oslobađa egipatskog ropstva i odvodi ih u obećanu zemlju. U cijelom tom procesu blisko surađuje s bogom, te slijedi njegove naputke. Biblija nam ne odaje što se događalo s Židovima tijekom četiri stoljeća provedena u Egiptu. Priča započinje teškim položajem Židova, prijelomni trenutak je kad Mojsije ubije egipćanina te zbog tog bježi u zemlju Midjan, na Sueskom poluotoku, gdje provodi četrdeset godina kao pastir. Po božjem ukazanju Mojsije dobija naputke kako izbaviti izabrani narod iz ropstva. Bog otvara more, čime otvara put kojim narod bježi pred faraonovom vojskom, koju Mojsijev bog utapa u moru. Izraelce do Sinaja vodi sam bog, pri tom ih hrani čudesnom manom koja pada s neba. Na Sinajskoj gori bog predaje Mojsiju deset zapovijedi, na čije se poštivanje narod obvezuje, dok za protuuslugu dobivaju božju zaštitu. Nakon čina sklapanja saveza, Mojsije vodi narod u obećanu zemlju. No, obećana zemlja nije bila nenastanjena te je Izraelci osvajaju po božjoj zapovijedi.

Kako god, Biblija, bila istina ili mitologija, spda u mudre riječi koje i danas vrijede kao i prije tisuće godina.

Autor: Danijel Tatić

Obrada i uvod: Siniša Mihanović