vještice

VJEROVALI ILI NE: VJEŠTICE

VJEŠTIČJE ČAROBNJAŠTVO
Vjerovali ili ne…

Bilo je niz
 sredstava koja su navodno štitila od
čaranja vještica: od naslikanog pentagrama preko gorskog kristala, kopra,
lipovog lika, kamilice, kumina, pre­
čice do naslijeđenog i ostruganog sre­
bra. Košulju i čarape je, za zaštitu od
vještica, trebalo navlačiti  naopako,
a kao zaštitna sredstvo djelovali su i
uskršnji buketi s ispuhanim jajima i
macicama. Vjerovalo se da su ljudi 
neuredne kose začarani. Čari su se 
navodno mogle ukinuti i ako se po­
jede žuna ili ako se tri puta pljune.
Tvrdilo se da se ljudi, pretvoreni u
druga bića, mogu opet vratiti u svoj
 prvobitni lik ako ih se pozove njiho­
vim pravim imenom.

VJEŠTIČJU POMADU su vještice sebi
 navodno utrljavale pod pazuh da bi
 mogle letjeti i pretvarati se u životinje.
Sastavni dijelovi te masti bile su 
otrovne biljke pomoćnice, kao npr.
velebilje, bunika i kužnjak, koje su
vjerojatno izazivale halucinacije.
One ne mogu opčiniti ni onoga tko ih 
prvi pogleda ili nagovori. Loše je
 mogao svršiti susret s vješticama i za 
onoga tko je imao prljave cipele ili
 tko ujutro ne bi oprao ruke. Smatralo
 se da vještice ne mogu ući ako se
 metlu postavi s drškom prema dolje
 ili se iza kućnih vrata objesi komad
 odjeće. Na stajskim su vratima taj 
zadatak izvršavali zabijeni čepovi od 
javora. Također se vjerovalo da se 
vještice može protjerati bukom, na
primjer pucketanjem biča. Ljudi su se
 zaštićivali od vještičjeg čaranja, noseći
 uza se sol ili kamilicu ili pak jedući
 meso žune. Naročito dobru zaštitu
od vještica pružale su navodno lipe,
pa se zbog toga oko kuće sadilo to 
drveće, u kuće su se stavljale lipove 
grane, a nosili su se i amuleti od
 lipovog lika. Za zaštitu od vještica
ljudi bi oblačili košulju ili čarape nao­
pako, nosili dvije razne čarape ili
 cipele ili pak stavljali cipele s vrho­
vima prema krevetu. Ispuhana jaja i
 vrbove grančice također su se smatrale 
sredstvom za zaštitu od vještica.

MODERNO VRIJEME

Diljem današnje Amerike nije neobično
 pronaći
 otvorene Vještičje festivale i
 seminare, koji se održavaju na neobičnim
mjestirna, poput obiteljskih kampova i motela
.
Vještice se pojavljuju
u televizijskim i radijskim emisijama;
 navodi ih se u mjesnim i nacionalnim
 novinama i časopisima. Na fakultetima se
 održavaju tečajevi o Vještičjern umijeću.
Ćak je i u Oružanim snagama Vještičje
 umijeće priznato kao punopravna religija

Maxine Sanders (Arline Maxine Morris) je inicirana u vještičarstvo 1964., te je zajedno sa Alexom Sandersom zaslužna za osnivanje Alexandrijske Wicce. Maxine se školovala u St. Joseph-u, Manchester. U četrnaestoj godini upoznala je Alexa Sandersa, poznatog pod nazivom «Kralj Vještica», te je dvije godine kasnije, 1964. inicirana u Alexovkoven. 1965. Maxine i Alexs se zaručuju i u brak ulaze 1968.
Maxine je visoko cijenjena Svećenica Svetih Misterija. Ona je podupirala, omogućila i inspirirala razvoj duhovnog potencijala mnogobrojnih studenata Svećenstva. Ona vjeruje da katalizator te inspiracije dolazi iz izvora Božice u svim njezinim oblicima. Maxine je proteklih godina svjedočila inicijaciji stotina ljudi, među kojima su bili i autori danas široko priznatih radova s područja modernog vještičarstva, wicce, paganizma, ceremonijalne magije, sezonskih rituala, kabale, svete magije Anđela. Neki od Inicijata postali su učitelji ezoteričnih nauka i rade u inozemstvu, dok većina slijedi tradicionalni put Svetih Misterija i radi samo unutar kovena. Tridesetipet godina Maxine živi i radi u Notting Hill Gate, London kao Visoka Svećenica mnogih uhodavajući kovena. Danas, nakon povlačenja iz rada u kovenima, Umijeće prakticira sama u Welškoj Snowdoniji, te rado savjetuje i pomaže sve zainteresirane.

 

 

Akaški zapisi

Akaški zapisi: Istina ili ne?

Akaški zapisi su nešto za što je mlao tko čuo. Masivna kozmička knjižnica?Jeste li ikad čuli za Akaša zapise? Navodno su Akaši zapisi masivna kozmička knjižnica u kojoj je pohranjeno sve što je ikad postojalo i što će ikada postojati: to je poput masivne banke memorije, smještene izvan granica vremena i prostora.
Smatra se da Akaški zapisi sadrže sva znanja i iskustva naše duše koja djeluje kao super računalo kozmičkih informacija gdje možemo pristupiti informacijama o našim prošlim životima, sadašnjim i budućim mogućnostima (što je dio teorije reinkarnacije), kao i kao smisao našeg postojanja.
Svaki trenutak, svaki test, svaki osjećaj i misao, sve bi se tamo očitovalo.
Ali ti zapisi ne sadrže samo podatke o ljudskoj duši, navodno bi Akaški zapisi posjedovali znanje cijelog svemira, od početka života do posljednjih budućih mogućnosti koje se očituju iz mikrokozmosa i makrokozmosa, budući da je to cjelovita univerzalna memorija.
S teozofskog i antropozofskog gledišta, razumijemo da su zapisi Akaša sažetak svih ljudskih događaja, misli, riječi, osjećaja i namjere da se ikad dogodili u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti: savršen alat za proroke i vidovnjake.
Ideja da postoji takva kozmička banka memorije fascinirala je znanstvenike i filozofe od pamtivijeka.Akasha ili akaša je izraz za svemir ili ostatak u tradicionalnoj indijskoj kozmologiji.
U drevnom sanskrtu koristi se za opisivanje ‘etera’ , koji je nepomirljiva, nematerijalna, suptilna i nematerijalna tekućina, za koju su drevni hindusi vjerovali da postoji unutar i ‘unutar’ cijelog svemira i da će biti sredstvo zvuka i život.
Akaški zapisi bili bi smješteni unutar ravni Trikutija.
Vjernici Akashe iznose mnogo tvrdnji o tome koliko je Akasha široko korištena, uključujući:
Tvrdnja da su hinduske Vede i sam jezik sanskrta izvučeni iz Akashe.
Tvrdnja da su u Egiptu oni koji su mogli čitati Akašu bili na visokom glasu i da bi savjetovali faraone o svakodnevnim aktivnostima i tumačenju snova.
Tvrdnja da su druidske kulture Irske, Škotske, Walesa i Engleske pokazale sposobnost pristupa Akashi.
Tvrdnja da se Biblija odnosi na zapise Akasha kao na knjigu života i u Starom zavjetu.
Alice A. Bailey napisala je u svojoj knjizi Svjetlost duše o Joga sutrama (1927):
Akaški zapis je poput neizmjernog fotografskog filma koji registrira sve želje i zemaljska iskustva našeg planeta. Oni koji ga percipiraju, na njemu će vidjeti kao na slici:
Životna iskustva svakog čovjeka od postanka i svih vremena, reakcije na iskustvo čitavog životinjskog carstva, agregiranje oblika mišljenja karmičke prirode svake ljudske individue kroz vrijeme.
Samo obučeni okultist može razlikovati stvarno iskustvo i astralne slike stvorene maštom ili željom. Drugim riječima, Akaške zapise možemo definirati kao ‘podatke’ koji u teoriji postoje na jednom mjestu, na nefizički način, izvan vremena i prostora. Akaški zapisi također se mogu sažeti kao neka vrsta beskonačnog sjećanja (na sve što se dogodilo od početka vremena) koje je ugrađeno i registrirano u eteru.

Carroll A. Deering

Carroll A. Deering: Misterij nestalog broda

Poznati slučaj nestale posade broda je slučaj Carrolla A. Deeringa, komercijalne škune s pet jarbola koja je krenula iz Norfolka u državi Virginia 8. rujna 1920. na putu da isporuči teret ugljena u Rio de Janeiro, Brazil. Teret je isporučen krajem studenog prema rasporedu, a posada je boravila nekoliko dana u Riju prije nego što je krenula natrag 2. prosinca, zaustavljajući se na Barbadosu.

Do ovog trenutka sve je išlo glatko i prema rasporedu , bez razloga za zabrinutost, ali stvari su se uskoro počele okretati prema neobičnom.
Tijekom zaustavljanja Carroll A. Deeringa na Barbadosu postalo je očito da je došlo do sve većih trenja između neke posade i kapetana broda, kapetana W. B. Wormella. Prema prvom, Mateu Charlesu B. McLellanu, te su frustracije proizašle iz činjenice da se kapetan Wormell, koji nije bio prvotni kapetan, već je u posljednji trenutak zamijenio Williama M. Merritta zbog teške bolesti, izgledao kao nesposoban vođa, povrh činjenice da mu je vid navodno bio prilično loš. Reći da se McLellan i Wormell nisu slagali bilo bi podcjenjivanje, a stvari su se između njih dvoje na Barbadosu toliko zahuktale da je McLellan prijetio kapetanovom životu dovodeći ga do uhićenja i privremenog pritvora.
Upravo u ovom stanju kaosa, frustracije i neprijateljstva Carroll A. Deering napustio je obale Barbadosa na putu da postane velika pomorska misterija. Nekoliko tjedana nakon isplovljavanja, došlo je do prijenosa s broda koji je preuzeo brod Cape Lookout Lightship, a za to vrijeme čovjek s naglaskom na stranom zvuku navodno je objasnio da je brod izgubio jedno sidro. Prilično sablasno, kapetan svjetlećeg broda Cape Lookout tvrdio je da se posada Carrolla A. Deeringa ponašala neobično i lutala na palubi u uznemirenom, čudnom stanju.
Zatim, samo dva dana kasnije, ujutro 31. siječnja 1921. godine, pronađen je brod kako besciljno pluta obalom rta Hatteras u Sjevernoj Karolini, gdje se zaglavio na pješčanom dijelu. Kad je obalna straža ugledala brod, stvari su doslovnoo počele postati bizarne. Pokazalo se da je plovilo potpuno prazno, bez tragova bilo koga od članova posade, a uz to je utvrđeno da su nestali i svi čamci za spašavanje, navigacijska oprema i stvari posade. Činilo se da je iza njih ostalo samo napola pripremljeno jelo, kao da su svi u žurbi napustili brod. Bilo je i drugih neobičnosti, poput činjenice da su kapetanove osobne prostorije imale tri različita seta otisaka stopala koji su prekrivali pod, vjerojatno ukazujući na uljeze, kao i dodatni dječji krevetić koji je tamo neobično bio postavljen i koji se, čini se, nedavno koristio. Na kapetanovom stolu nalazila se navigacijska karta koja se od 23. siječnja odjednom promijenila u potpuno drugačiji rukopis od kapetanovog.
Osim toga, uopće nije bilo tragova što se posadi moglo dogoditi i nikada im nije pronađen trag.Teorije o tome što je s posadom Carrolla A. Deeringa vrtjele su se po medijima od tada, pa sve do danas.
Čini se da je najracionalnije objašnjenje da je na brodu bila pobuna. Napokon, kapetan Wormell očito nije bio najpopularniji momak iz njegove posade, a on i njegov prvi kolega bili su u grlu u problemima barem počevši od Barbadosa. Međutim, čak i da postoji pobuna, zašto bi napustili sasvim dobar brod u spasilačkim čamcima, zajedno sa svom opremom? Druge teorije uključuju da su žrtve pirata i krijumčara, a naravno da su svi nestali u istoj regiji kao i Bermudski trokut.
Gdje je nestao brod? Nikada se istina nije otkrila.

reinkarnacija

Postoji li reinkarnacija

Reinkarnacije je religijsko hindusitičko i budističko  vjerovanje o stalnom obnavljanju života., stalnom vraćanju duše ili duha u tijelo nakon smti. Bez obzira na donji tekst, dokaza za reinkarnaciju nikad nije bilo. Kao što je, npr. u kršćanstvu vjera u uskrsnuće, raj i život vječni.

Reinkarnacija kao pojam definira se kao moment prelaska iz jednog u drugo tijelo. Onaj koji prelazi naziva se duhovna duša, i po prirodi je vječna, stoga je reinkarnacija samo beznačajni moment u vječnom životu duše.
Reinkarnacija se dokazuje time što dokažemo da je duša, odnosno promatrač unutar tijela, zapravo vječna.
Ako to dokažemo, onda znamo da nakon smrti tijela, mi kao promatrači nastavljamo postojati.
Dokazati vječnost promatrača nije jako teško;
Od početka života do danas mi kao promatrač doživljavamo sebe kao jednu osobu, nepromjenjivu, isti identitet, isto biće. Unatoč materijalnim promjenama tijela i uma, doživljaj osobenosti uvijek ostaje isti. Tako ćemo identificirati sebe s osobom na fotografiji staroj 30 godina i reći ćemo, to sam ja. Iako se čitava materija oko duše promijenila, čak i stavovi i uvjerenja, zapravo, sve se promijenilo….unatoč tome ostaje jedna konstanta, a to je osjećaj identiteta, istog identiteta.
To je kontradiktorno osnovnim zakonima materijalnog svijeta, jer u ovom svijetu svaka čestita energije u konstantnoj je promjeni. Nigdje i u ničemu nema statike niti jednog momenta. Sve je u dinamičnoj transformaciji.
Međutim, naš identitet tome ne podliježe, i to iskustvo ima svako živo biće. Inače bi do sada promijenio mali milion identiteta, i sada bi se doživljavao kao neka totalno druga forma i konstalacija materije.

Dakle, imamo dijametralno suprotan efekt, što znači da je promatrač, odnosno mi kao identitet, nematerijalne, tj, antimaterijalne prirode, što se teološki naziva duša ili duh.
Duša neće promijeniti svoj identitet niti nakon što se tijelo uništi jer do sada nije pokazalo simptome uništivosti. Naš identitet ničim ne može biti promijenjen, pa tako ni smrću.
Također, smrt nije vječna!
Smrt je dio materijalnog svijet, pojava koja zahvaća samo materijalne elemente. Smrt je stoga, materijalna.
I naravno, nitko neće reći da je smrt duhovna jer to nema smisla.

Dakle, smrt je materijalna, a sve što je materijalno, ima svoj početak i tako isto ima svoj kraj.
I smrt ima svoj početak. Npr. ona ne traje sada. Smrt sada nije aktivna. Aktivirati će se na kraju života ovog tijela, biti će aktivna nekoliko momenata, i onda će prestati postojati. Drugim riječima, smrt je iluzorna i privremena baš poput oblaka na nebu. Tu je, i nije tu. Jer u momentu kada nestane, kao da ga nikad nije bilo.
Ne postoji vječna smrt! Ono što je vječno nazivamo duhovnim. Također, vječnost znači bez početka i bez kraja. Vječnost ne može započeti u određenom momentu. Sve što ima početak, ima i svoj kraj i stoga je neizbježan zaključak da pošto smrt ima svoj početak, ima i svoj kraj.
Život nema svoj početak. Nikada nismo vidjeli početak života jer je uvijek bio tu oko nas. Život nastaje iz života, svjesnost iz svjesnosti. Smrt nije niti početak, niti kraj života. Smrt je samo privremena dimenzija, stanica na putu.
Ono što je privremeno, naziva se iluzorno. Ono što je vječno, naziva se realno. Samo vječne stvari istinski postoje, dok su privremene samo dio iluzorne transformacije čija je vrijednost uvijek inferiorna duhovnoj realnosti.
Naš identitet je duhovne prirode. Mi smo duše, mi ne umiremo. Naše tijelo umire, naša sjećanja također, ali mi kao promatrač i onaj koji doživljava postojanje, mi ne umiremo, niti se transformiramo. Mi smo uvijek mi, oduvijek i zauvijek.
Reinkarnacija jer samo drugi naziv za smrt tijela, odnosno stanje u kojem duša više nije prisutna u jednom već u drugom materijalnom tijelu.

Dakle, smrt je materijalna, a sve što je materijalno, ima svoj početak i tako isto ima svoj kraj.
I smrt ima svoj početak. Npr. ona ne traje sada. Smrt sada nije aktivna. Aktivirati će se na kraju života ovog tijela, biti će aktivna nekoliko momenata, i onda će prestati postojati. Drugim riječima, smrt je iluzorna i privremena baš poput oblaka na nebu. Tu je, i nije tu. Jer u momentu kada nestane, kao da ga nikad nije bilo.
Ne postoji vječna smrt! Ono što je vječno nazivamo duhovnim. Također, vječnost znači bez početka i bez kraja. Vječnost ne može započeti u određenom momentu. Sve što ima početak, ima i svoj kraj i stoga je neizbježan zaključak da pošto smrt ima svoj početak, ima i svoj kraj.
Život nema svoj početak. Nikada nismo vidjeli početak života jer je uvijek bio tu oko nas. Život nastaje iz života, svjesnost iz svjesnosti. Smrt nije niti početak, niti kraj života. Smrt je samo privremena dimenzija, stanica na putu.
Ono što je privremeno, naziva se iluzorno. Ono što je vječno, naziva se realno. Samo vječne stvari istinski postoje, dok su privremene samo dio iluzorne transformacije čija je vrijednost uvijek inferiorna duhovnoj realnosti.

Naš identitet je duhovne prirode. Mi smo duše, mi ne umiremo. Naše tijelo umire, naša sjećanja također, ali mi kao promatrač i onaj koji doživljava postojanje, mi ne umiremo, niti se transformiramo. Mi smo uvijek mi, oduvijek i zauvijek.
Reinkarnacija jer samo drugi naziv za smrt tijela, odnosno stanje u kojem duša više nije prisutna u jednom već u drugom materijalnom tijelu.
U ovom životu promijenio si toliko tijela, bio si beba, dječak, mladić i muškarac. Još te čeka starost, bolest i konačno smrt, napuštanje tijela. Nakon toga, ideš dalje u drugo tijelo, u skladu sa tvojim željama u ovom životu.
Nije problem razumjeti da je promjena tijela sasvim prirodna pojava u ovom svijetu. Mi stalno prelazimo Iz jednog oblika u drugi zadržavajući isti identitet.

Izvor: samoozdravljenje.com

Obrada: znakovi.net

tetrakromacija

Tetrakromacija fenomen

Tetrakromacija je fenomen nadprosječnog osjetila vida pri kojem u mrežnici imamo četiri vrste konusnih stanica. Tetrakromati postoje među pticama, ribama, vodozemcima, gmazovima i insektima, ali kod većine sisavaca postoje dvije vrste, a kod ljudi i nekih srodnih nam primata postoje tri vrste.Vide na tiuće više boja nego mi ostali.
U mrežnici postoje dvije vrste fotoreceptorskih stanica koje rade pri slabom svjetlu kao i vrsta koja radi u normalnom svjetlu. Četiri pigmenta u ptičjim konusima proširuju područje u ultraljubičasto. To nije dobro jer su naše oči dizajnirane da blokiraju ultraljubičasto zračenje. Kod ljudi, te tri vrste konusa daju mogućnost razlikovanja milijun varijacija boja. Neki muškarci pate od toga što imaju dvije vrste normalnih konusa, a treći je mutant koji je manje osjetljiv na zelenu i crvenu. Tada se radi o sljepoći.
Znanstvenici vjeruju da su jedan posto stanovništva planete tetrakromati, ali to nije lako dokazati, pa ostaje na pretpostavci.
U lipnju 2012., nakon 20 godina proučavanja, neuroznanstvenica dr.G. Jordan otkrila je ženu koja je mogla otkriti veću raznolikost boja nego što su to mogli trihromati, što znači da je ona ‘pravi tetrokromat.
Da biste bili pravi tetrokromat, morali biste započeti time što ste ženska nositeljica u obitelji koja ima genetsku predispoziciju. Concetta Antico vidi tisuće boja, na tisuće nijansi koje mi ne vidimo i do sada je jedina žena s tom sposobnošću za koju se zna. Ona ne percipira samo te boje jer je umjetnica koja slika u impresionističkom stilu. U očima ima više receptora za upijanje boje. Dok mi vidimo samo zeleno, jednu nijansu, gledajući u travu na primjer, Antico vidi na desetine nijansi te zelene boje i još boja osim zelene; vidi ljubičastu, plavu, itd…
Za sada nema muških tetrakromata. Muškarci imaju samo jedan X kromosom, žene imaju dva. Gen odgovoran za osjetljivost oka na zeleno i crveno povezan je s X kromosomom i budući da žene nose dvostruko opterećenje, njihove su šanse da imaju varijantu gena i četiri vrste konusa veće.
Vizualne informacije moraju se prikupljati i obrađivati u mrežnicama neurona, a rezultirajuće informacije šalju se mozgu preko optičkog živca. Obrađuje se i dorađuje se cijelim procesom.
Konusi u našim očima dio su složenog sustava za razlikovanje boje.
Jedna od mana ove posebne osobine jeste da napad boja može izazvati neugodnu, čak paničnu situaciju, no to su samo pretpostavke, a prednosti je svakako više. Vidjeti svijet u toliko mnogo različitih boja koje se inače ne vide okom većine, (ili svih osim jedne osobe), definitivno život čini zanimljivijim, bogatijim. Ipak, sretni smo što gledamo, što vidimo ovoliko koliko vidimo i bilo bi možda pogrešno tražiti više od toga, s obzirom na to da ima ljudi koji ne mogu vidjeti ništa.

klingon

Klingonski jezik

Nastanak klingonskog jezika

Kao što je Tolkien izmislio cijeli jedan jezik jezik za svoje Hobite, Gospodara prstenova, pa se iz njegovih knjiga napravio filmski spektakl, tako se slično može reći i za klingonski jezik. Zviezdane staze su izrodile klingonski, no međutim postoji jedna razlika, a ta je da se povaj potonji našao u širokoj upotrebi među fanovima serije i onima koji to uopće nisu i da se širom svijeta i dan danas govori među strasnim obožavateljima klingonskog jezika.
Kako je nastao? Donosimo vam ulomak sa službene stranice Instituta Klingonskog Jezika.

“Klingonski jezik izvorno je stvoren da pomogne realnosti rasi izmišljenih izvanzemaljaca koji nastanjuju svijet Zviezdanih staza, američke televizijske. Iako sami Klingoni nikada nisu postojali, klingonski jezik jdoista e stvaran. Razvio se zbog svoje lakoće pri izzgovoru te postao pogodan za komunikaciju, upotpunjen vlastitim rječnikom, gramatikom, stilskim figurama govora, pa čak i slengovskim i regionalnim dijalektima.

Klingoni su prvi put pojavili na televiziji 1968. godine. Ratoborni i agresivni kako su predstavljeni, pisali su i govorili samo engleskim jezikom sve do pojavljivanja serije Zvjezdane staze.: 1979. godine, kad su gledatelji prvi puta čuli njihove glasove i povike od strane posade osuđenog svemirskog broda Klingon. Samo su podnaslovi znali što govore: sami su glumci ubacivali emocije u tadašnje besmislene zvukove. Producenti su tek kasnije pozvali profesionalnog lingvista dr. Marca Okranda da stvori autentičan govor za Klingonce. Njegova je zadaća bila učiniti njihov jezik stranim i stvarnim što je i učinio.
Doktor Okrand nije temeljio Klingon na bilo kojem određenom jeziku, već je crpio svoje znanje o tome kako jezik funkcionira na konstrukciji potpuno novog jezika. Tijekom snimanja, trenirao je glumce n izgovoru, a zatim je izmijenio Klingon kako bi odgovarao ne samo njihovim pogrešnim izgovorima, već i promjenama u titlovima. Opis jezika koji je stvorio dr. Okrand objavljen je 1985. godine kao Klingonski rječnik. Prodano je više od 300 000 primjeraka, a iako je mnogim obožavateljima knjiga bila samo kolekcionarska, neki su shvatili da vokabular i gramatika čine upotrebljiv jezik, a nekoliko ih je preuzelo na sebe da u potpunosti nauči jezik. i način pisanja koji je dr. Okrand osmislio.

Zvuci koji izgledaju kao vanzemaljski svi postoje u prirodnim ljudskim jezicima, kao i gotovo svaki aspekt gramatike, ali kombinacija čini zanimljiv i jedinstven jezik. Ljudi koji su učili klingonski jezik spajali su se i počeli komunicirati putem interneta.

1992. dr. Lawrence Schoen osnovao je Institut za klingonski jezik, organizaciju koja olakšava komunikaciju među klingonistima raznim publikacijama, provjerom poznavanja jezika onih koji su ga učili, godišnjom konferencijom, internetskim stranicama. Univerzitet je objavio da izdanje Klingona uključuje Hamleta, Tao Te Ching i Gilgamesh.

Dr Okrand i dalje podržava jezik, sudjeluje na konferencijama, objavljuje dodatne knjige i pruža dodatni vokabular i gramatička pojašnjenja kroz savjetovanje sa svojim informatičarom iz Klingona, Maltzom. Drugo izdanje Klingonskog rječnika objavljeno je 1992., a referenca je prevedena na njemački, češki, talijanski i portugalski.

Za naučiti Klingon na razgovornom nivou potrebno je više vremena i intelektualne discipline nego samo gledanje televizijske serije.” https://www.kli.org/ u prijevodu: znakovi.net

 

Ovo je kratak, ali dovoljan pregled za neupućene koji su možda mislili da dotični jezik uopće ne postoji izvan serije ili da je i u seriji tek zbir nekoliko riječi i glasova. Fascinantna je rasprostranjenost ovog jezika kao i cijele organizacije, zajednice koje se bave učenjem, proučavanjem i govorenjem i pisanjem ovog jezika i danas nakon toliko godina, kao što smo već rekli, dok se recimo za Tolkienov izmišljeni jezik to ne može reći mada je također u potpunosti originalan i osmišljen. Neke stvari nikad ne prolaze?

karma

Karma i život naš svagdašnji

Ne shvaćanje karme i karmičkih utjecaja, to jest posljedica na naš život dovodi nas često u situacije u kojima mislimo da nemamo izbora. Ezoteriji nije smisao zaplašiti ili podstaknuti misticizam već je njezina osnovna svrha i, može se reći-doktrina, da se uzdignemo iznad utjecaja viših sila i preuzmemo kontrolu nad vlastitim životom. Kao što energija planeta utječe na sve nas, tako nam daje i snagu izbora i slobodne volje, a budući tijek događaja na kraju ovisi o odlukama koje donesemo. To je “zakon svemira”, konstruktivni i pozitivni izbori ili karma će uvijek donijeti pozitivne rezultate u životu. Jednostavna definicija karme je teorija bumeranga; sve što pošaljete negativno ili pozitivno vraća vam se. Možda je bilo puno nacija, religija, vjera i kultura koji su vjerovali u doktrinu preporoda i teoriju Karme, ali Indija je vjerovatno jedina zemlja tijekom posljednjih 40 stoljeća koja se stoljećima čvrsto drži ove vjerovanja i danas u pojam i smisao reinkarnacije i Karme koji se može naći u gotovo svim filozofijama i religijama u nekom razdoblju njihove povijesti, ali moderna nova razvijajuća Indija, ne samo u prošlosti, čak i danas, čvrsto vjeruje da ovo uvjerenje ne zahtijeva dokaze već je samo po sebi razumljivo. Zapad ima vjerovanje da ‘tijelo ima dušu’, dok Indijanci vjeruju da ‘duša prebiva u tijelu’ čime duši daju veći značaj, a ne tijelu. Sadašnji izazovni planetarni utjecaj predstavlja vrijeme u kojem biste trebali sagledati naše poteze u životu, kako naspram drugih tako i naspram samih sebe.
Možda je ovo čas obračuna naših duša s kozmičkim silama u smislu uspostavljanja ravnoteže i pomirenja s onim što je iznad nas. To je karmički zadatak svakog ponaosob.

Izvor: http://sunitachabra.blogspot.com/

Tekst prevelea i preradila https://blog.dnevnik.hr/tarotmajstor/2015/10/1631975475/tarot-azemina.html

babilonska kultura

Babilonska kultura: povijest

Poznata je činjenica da su Babilonci bili vješti matematičari i astronomi, koji su čuvali svoje znanje na stotinama glinenih ploči. Ipak, kada je astroarheologiju Mathieu Osendriver sa Sveučilišta Humboldt u Berloni preveo nikada do sada proučavani tekst o Jupiteru, otkrio je nešto doista zapanjujuće.

Kako bi pratili kretanje plinskog džina na nebu, Babilonci su koristili geometrijsku tehniku, takozvanu proceduru trapeza, koja čini kamen temeljac infinitezimalnog računa. Sve do sada, za ovu metodu se vjerovalo da je razvijen oko 1.400 godina kasnije, u Europi. “Ovo pokazuje da je ova drevna kultura bila izuzetno napredna. Mislim da nitko od nas nije mogao očekivati ​​da će ovako nešto biti otkriveno u babilonskom tekstu “, kaže Osendriver. 

Prevedeni tekst pripada kolekciji tisuća glinenih tablica, ispisanih klinastim pismom i iskopanih u 19. stoljeću u Iraku. Prevodeći i proučavajući ih proteklih sto godina, arheolozi su naučili mnogo o drevnom Babilonu, između ostalog io njihovom naprednom astronomskom sustavu. Osim gledanja i praćenja zvijezda, babilonski astronomi bili su i svećenici koji su vjerovali da su sva događanja na Zemlji – vrijeme, cijena pšenice, razina rijeka – povezana s kretanjem planeta i drugih nebeskih tijela. Nijedna od nebeskih sila koje su utjecale na naš svijet odozgo nije bila toliko važna kao Marduk, zaštitnik Babilona, ​​koji je bio povezan s Jupiterom. Osendriver objašnjava u svom istraživanju, objavljenom u časopisu Science, da postoji otprilike 340 babilonskih ploči punih podataka o položajima planeta i njihovim satelita. Još 110 ploči je čisto proceduralne prirode s instrukcijama koje opisuju aritmetičke radnje korištene za izračun pozicija nebeskih objekata. 

Jedna kolekcija, točnije četiri table o Jupiteru, čini se da sadrži procedure za izračun pozicije najveće planeta u Sunčevom sustavu po određenoj krivi. Ovi tekstovi su fragmentisani i desetljećima je njihov astronomski značaj prošao nezamijećen. Osendriver je, međutim, 2014. godine pronašao instrukcijsku ploču o korištenju zbirke tablica o Jupiteru. Skupljala je prašinu u Britanskom muzeju od 1881. godine. Sada već dekodirani “tekst A” opisuje proceduru izračuna Jupiterove eliptične putanje. Prema tekstu, Babilonci su pratili Jupiterovu brzinu tijekom proteka vremena i određivali putanju izvodeći je iz vremensko-brzinske krive. Sve do sada, najranije porijeklo ovakvog koncepta datiralo je iz Europe sredinom 14. stoljeća. 

Izvor: RTS

treće oko

Treće oko

Treće oko: čakra trećeg oka


Pomažući našoj sposobnosti da se fokusiramo i vidimo veću sliku, nalazi se na čelu, između vaših očiju. Čakra Trećeg oka otkriva intuiciju i maštu; također, daje mudrost i jasnoću u odlučivanju i razmišljanju. Ta se čakra koristi u mnogim magičnim praksama, jer fokusiranje na manifestaciju, ostvarenje. Čakra Trećeg oka je odgovorna za mnoge ezoterične prakse poput meditacije, meditacije i duhovne kreativnosti. .
Energija čakre Trećeg oka emitira boju indiga i uravnotežuje je s dubokom žutom koja se ponekad vidi kao zlato. Dobra meditacija za vizualizaciju za uravnoteženje energija ove čakre u sebi jest vizualiziranje oka na vašem čelu, dakle, treće oko.
Zamislite da je dvobojna, s dubokom ljubičastom, indigo bojom kao glavnom bojom s mrljicama tamno žute boje, slične zelenoj i smeđoj u očima lješnjaka.
Kada se oko širom otvori, zabilježite kako vaš mozak automatski vidi boju ovog trećeg oka. Vježbajte mijenjati boju očiju, stvarajući jednak spoj indiga i žuto. Zapazite svoje fizičke senzacije dok boje očiju uravnotežuju meditaciju.
Manjak energije u ovoj čakri može rezultirati depresivnim osjećajem u kojem osoba tone u stanje tunela vida. Ovo je kao kada osoba koja nastavlja donositi loše životne odluke, odluči tako činiti uporno, jer joj se čini ispravnim, međutim nedostaje mogućnost da vide da je to negativno i ono što je učinila prije. Tako nešto možete prepoznati kod osobe koja ponavlja agresivne modele ponašanja ili osoba s problemima ovisnosti. To su pojačane verzije negativne energije u ovoj čakri, ali su i promjenjive.
Za uravnoteženje čakre čovjek mora biti svjestan svrhe i provoditi vrijeme upoznavajući se s odlikama duhovno svjesnosti. Na primjer kada mislite da ste pronašli sve mogućnosti problema, uvijek postoji rješenje o kojem još niste razmišljali, a najbolje je. Meditacija za vizualizaciju je dobar način da se provjeri je li ta čakra neuravnotežena. Ako vam je teško koncentrirati se ili sumnjati u prakse na koje se redovito oslonjate, velike su šanse da postoje nedostaci unutar vašeg Trećeg oka. Vidovnjaci, ljudi s nadosjetilnim sposobnostima imaju visoko razvijenu čakru trećeg oka.

Izvor: https://www.auntyflo.com

ourang medan

Ourang Medan misterij nestanka jednog broda

S.S. Ourang Medan


Prije mnogo godina, nekoliko britanskih i nizozemskih ispostava primilo je S.O.S. iz nizozemskog teretnjaka nazvanog S.S. Ourang Medan, koji je plovio kroz Malaccu. Poruka je jednostavna:- Sva posada, uključujući kapetana-mrtva je.
Srebrna zvijezda, američki brod, bio je najbliži Ourang Medanu. Kapetan Srebrne zvijezde odlučuje pronaći Ourang Medan i ponuditi pomoć. Nakon što su ga pronašli, članovi posade Srebrne zvijezde uputili su poziv Ourang Medanu. no nitko nije odgovarao. Spasilačka ekipa iz Silver Stara ukrcala se na Ourang Medan kako bi istražila što se događa. Ono što je posada vidjela, postalo je jedna od najčudnijih neriješenih misterija našeg vremena. Uključujući kapetana Ourang Medana, cijela posada je bila mrtva. Leševi su ležali svuda po brodu. Mornar koji je poslao SOS također je pronađen mrtav s prstom na telegrafu. Čak ni brodski pas nije preživio.Posada je izgledala kao da ih je nešto prestrašilo do smrti. Njihove su se očne jabučice ispupčile iz usta, a usta su im bila širom otvorena, kao da su pokušali osloboditi posljednji vrisak. Mnoga su tijela također imala ispružene ruke kao da pokušavaju nešto zgrabiti.
Nekoliko trenutaka nakon što se spasilačka ekipa vratila u Srebrnu zvijezdu, zatekla je dim kako se širi iz donjeg dijela Ourang Medana i posada Silver stara je odmah napustila brod. Ourang Medan je eksplodirao i potonuo na dno oceana.Eksplozija je dovela do jedne od najčudnijih neriješenih misterija našeg vremena.Teoretičari zavjere vjeruju da je nekoliko zemalja zajedno radilo kako bi prikrilo incident Ourang Medana. Na primjer, ova se priča dogodila u lipnju 1947. ili u veljači 1948. Ne zna se.
Vjeruje se da je Ourang Medan prevozio strogo tajno kemijsko oružje.Povjesničari i teoretičari zavjere opsežno su istraživali ovaj incident. U osnovi, Ourang Medan nikada nije postojao jer nema dokaza o njegovom postojanju. A zapisi Srebrne zvijezde izostavljaju bilo kakve zapise o pokušaju spašavanja Ourang Medana. Nijedan član posade Srebrne zvijezde nije dijelio nikakve relevantne informacije s medijima.
Druge teorije su da su ili gusari ili vanzemaljci ubili posadu Ourang Medana. Trovanje ugljičnim monoksidom je navedeno kao mogućnost razloga tragedije ili neko drugo kemijsko trovanje.
Ali ako je to istina, zar posada iz Srebrne zvijezde ne bi bila otrovana? Još jedna neobičnost je bila da su članovi posade Srebrne zvijezde rekli da su osjećali hladnu zimicu na brodu Ourang Medan. Hladnoća na dan s temperaturom daleko većom od prosječne naravno nije moguća. Ovo je još jedna misterija koja je još uvijek neriješena.