smrt

Smrt kao početak života

Svaki razgovor o umiranju i smrti mora početi od straha. Ako se bilo čega bojimo onda je to završetak života.

Ako naše tijelo umire i suočava se sa smrću, to ne znači da je život završio. Život je prevelik i preobuhvatan da bi mu se suprotstavila smrt tijela. A u osnovi našega straha od smrti nalazi se upravo to uvjerenje o suprotnosti života i smrti.
Uvjetovanost potiče od najranijih dana kad su nam roditelji pričali priče u kojima bi se pojavljivala smrt. Neizbježno, s njom bi dolazio i gubitak, a zatim i tuga. Kao djeca možda nismo u potpunosti razumjeli što znači gubitak i tuga, ali strah u očima odraslih mogli smo jasno prepoznati. Ako nismo imali sreće, vrlo brzo smo se, još u djetinjstvu, morali suočiti sa smrću drage nam osobe ili možda samo kućnoga ljubimca. Tada smo i sami osjetili bol zbog gubitka, tugu i žaljenje, a možda čak i ogorčenost koja će se tek kasnije, u budućim susretima sa smrću, pretvoriti u pitanje upućeno Bogu: “Zašto?”

Osjećaji i iskustva povezani sa smrću od samoga početka su nam odbojni. Zbog toga se smrti bojimo i gotovo da ne želimo ništa o njoj znati. Iako se smrt rado spominje kao činjenica u bezbrojnim razgovorima uz kavu, a osmrtnice u novinama su jedna od najčitanijih rubrika, mi zapravo bježimo od pojma smrti. Razmislite o sljedećem: osim rođenja, smrt je jedino iskustvo koje će doživjeti svaki čovjek! Sve ostalo, sve što slijedi nakon rođenja, okolnosti života, događaji, iskustva… sve se to može preskočiti, osim smrti.

Zamislite što god želite, ali svako iskustvo samo je mogućnost, a ne sigurnost. Svako, osim smrti. Smrt ćemo doživjeti svi. Ako je tako, onda bismo morali biti zainteresirani za nju. Morali bismo se pobrinuti da saznamo sve što se može znati o jedinom zajedničkom iskustvu koje očekuje svakog čovjeka. Međutim, zbog straha, mi zatvaramo oči pred tim znanjem, pa čak i pred samim postojanjem smrti. Ne želimo o tome slušati, odgađamo misli o umiranju što dulje možemo. Jednom riječju, bojimo se smrti. Taj strah je rezultat neznanja. Kad bismo samo otvorili naš um i srce znanju o životu, ubrzo bismo osjetili kako strah nestaje i ustupa mjesto razumijevanju i ljubavi. Da, to je točno, potaknut znanjem strah od smrti pretvorit će se u ljubav prema životu. Svako od ta dva osnovna stanja ljudske duše privlači osjećaje koje samo stvara. Strah privlači strah, a ljubav ljubav. Strah potiče odvojenost, a ljubav zajedništvo. U svom neznanju, mi smo i smrt povezali sa strahom, a ljubav sa životom. Iako je ovo drugo točno, ljubav jest povezana sa životom, ono prvo nije. Strah i smrt se ne smiju povezivati zato jer život i smrt ne stoje u istoj suprotnosti kao ljubav i strah. Ako želimo saznati nešto o smrti, prvo moramo ukloniti strah pri pomisli na nju. Iako će se to u potpunosti dogoditi tek kad osvijestimo proces umiranja, uklanjanje straha pri pomisli na smrt prvi je korak u prihvaćanju znanja o njoj. Dobra vijest je da strah doista nije potreban jer smrt, kao dio života, također pripada ljubavi. Ali, baš kao što i život može biti lišen ljubavi, tako se to može dogoditi u smrti. Iako prisutnošću ljubavi u našem životu ponekad upravlja sudbina, velikim djelom smo i mi sami odgovorni za to.Sagledano u svjetlu zakona karme, mi smo sami odgovorni za sve što nam se događa. Ako smo odgovorni za ljubav ili barem za najveći dio ljubavi u našem životu, onda smo odgovorni i za ljubav u našoj smrti.

Smrt može biti dobitak

Zapravo, mi se smrti i ne bojimo same po sebi. Naposljetku, toliko malo znamo o njoj da se bojimo patnje, gubitka, bola, tuge i drugih iskustava za koje očekujemo da će doći sa smrću. I upravo u tome se skriva odgovor na pitanje o mogućnosti uklanjanja straha pri pomisli na smrt.

Ako na neki način uspijemo prihvatiti zamisao da smrt nužno ne predstavlja patnju već da može biti mirna, da nije istina da s njom dolazi i gubitak već da ona predstavlja dobitak nečega novog te da je moguće smrt ispuniti srećom, a ne tugom, onda bi naš strah od smrti nestao.

Zamijenila bi ga samo opravdana briga hoćemo li uspjeti ostvariti dobru smrt baš kao što smo ostvarili dobar život? Ta je briga opravdana zato jer bi nas potakla da potražimo znanje i vještine koje će nam omogućiti ostvarenje toga cilja…

 “Život – smrt – život”, Adrian Predrag Kezele

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *