kalendar

Kako je nastao kalendar

Od starih vremena ljudi su na razne načine obilježavali vrijeme i vremenske razmake između nekih događanja, osobnih i globalnih. U početku je razlika ili razmak između dana i noći bio prvi znak za praćenje vremenskog razmaka, a poslije su to bili mjesečevi ciklusi i mjesečeve mijene, a potom sunčevi ciklusi u smislu, koliko vremena prođe dok sunce obiđe svoju ekliptiku, pa je praćenje kretanja sunca ili, točnije, vrtnje zemlje oko sunca, po prvi puta obilježeno pod nazivom godina kako to i danas zovemo. Tako su ljudi počeli brojati godine od jednog događaja do drugog, a to su uglavnom bili povijesni događaji kao što su:

-Vizantijske epoha po kojoj se broje godine unatrag od Isusovog rođenja, pa sve do 1 rujna 5508 godine kada je počela nastajati biblijska epoha, pa nadalje, pa izdvajamo samo neke od njih:

-Jevrejska epoha oko 3761 god prije nove ere

-Olimpijska epoha 776 godine prije nove ere

-Rimska epoha 753 godine p.n.e

-Islamska ili Muhamedova epoha 622 godine nove ere

-Francuska revolucionarna epoha 1792 godine nove ere

-Julije Cezar je odredio je da 46. godina prije naše ere traje 445 dana, te da će od tada, po 365 dana, izuzev svake četvrte koja je biti prestupna  imati će 366 dana.

-1582. godine papa Grgur XIII donosi odluku da se od  1582. godine, oduzme deset dana. Papa Grgur XIII je odlučio da se prestupna godina preskoči svake posljednje godine stoljeća, izuzev ako ta godina nije djeljiva sa 400.  Ovaj način mjerenja vremena naziva se gregorijanski  kalendar, i danas se upotrebljava u gotovo cijelom svijetu.

Ipak je najzanimljiviji dio upravo ono najstarije doba kada su ljudi po izmjeni dana i noći te mjesečevim i sunčevim ciklusima obilježavali vrijeme stvarajući tako temelj za nastanak kalendara koji danas poznajemo. Povijest sama po sebi jeste jedan veliki svjetski kalendar, kao što i svačiji život ima svoj poseban individualni kalendar od jednog događaja do drugog, pa sve do trenutka kada napustimo ovaj svijet i kada se naš životni kalendar ugasi.