Okultno – Misticizam – Shambala

Čovjek po svojoj prirodi je radoznao i pokušava otkriti ono što bi mu ukazalo na smisao života pa tako traga na mjestima koja nisu dostupna u svakodnevnici i na načine koji nisu uobičajeni. Na taj način nastala je magija, spirtualizam ili misticizam. Još u Edenskom vrtu Sotona je rekao Evi da će, kada bude jela od zabranjenog voća, steći posebno, božansko znanje,  pa je ubrala i pojela. I ovim izborom Eva je odlučila hoće li ostati poslušna Bogu ili ne. U raznim i vrlo brojnim pravcima mistike čovjeku se nudi znanje koje drugi obični smrtnici ne posjeduju, koji ne razumiju kakve sve moći posjeduju i ne znaju što je prava bit života. Magija i misticizam je i danas ljudima još uvijek nudi posebna znanja, oduševljava mnoge svojim čudnim često religijskim sustavima, čudesnim otkrivenjima koje se ponekad izražavaju fenomenima što zadivljuju, ali i mogu biti opasna ako se zađe preduboko.

 U vrijeme nastanka kršćanstva najizraženiji takav sustav bio je gnosticizam. Danas u ove sustave svakako možemo uvrstiti sljedeće pokrete: Kršćanska znanost, Scijentološki pokret, Masonski pokret, Rozenkrojceri, Kabalizam, Antropozofija, New Age pokret koji objedinjuje mnoge mistične i okultne pravce i mnoge druge. Svatko od njih ima svoje načine kako privući ljude, kako se predstaviti u najatraktivnijem svjetlu. Neke od tih škola mišljenja priznaju Sveto pismo, ali ga često potpuno zanemaruju. stavljajući neke druge knjige u 7 središte ili ga jako iskrivljujući i dajući neko mistično i nerazumljivo značenje sasvim jednostavnim i jasnim stihovima. Drugi odbacuju Sveto pismo i potpuno odlaze u svijet okultnog. No, uobičajeno je da se odmakne od nekih općeprihvaćenih, privlačnih i logičnih stavova prema životu, a čovjeku se nudi psihička i emocionalna stabilnost i blagostanje. No, rezultati pokazuju nešto sasvim suprotno, sve to dovodi do psihičke neravnoteže, dovodi do mijenjanja nekih temeljnih moralnih načela koja bi čovjeka trebala voditi, au nekim slučajevima to se doslovno može nazvati “ispiranjem mozga”.  

Istočnjački misticizam

 Najrašireniji oblik misticizma u ovo doba je istočnjački misticizam. Često izražen raznim putovima poput joge ili umirujućeg utjecaja meditativnih tehnika (npr. transcendentalne meditacije), uspijeva privući vrlo velik broj pristaša. Ono što mnogi ne znaju, pogotovo početnici, je da je začetak svih ovih korisnih tehnika isključivo u religijama Istoka, da su riječi koje se redovito ponavljaju tijekom meditacije veličanje hinduističkih božanstava i da ništa od toga nije samo neki sustav za poboljšanje zdravlja. Hinduistički simbolizam miriše na okultno, a budizam bi se mogao nazvati ateističko-filozofsko-okultnim sustavom. Ali zbog ogromnog broja uputa, svaka opća izjava podložna je opasnosti da postane neprecizna, pa čak i netočna. Nekoliko rečenica iz knjige “Što je budizam?” (“What is Buddhism?”), u izdanju Buddhist Lodge of London, može nam dati jasnije smjernice o njihovom poimanju Boga: “Ako ateistom smatrate nekoga tko odbacuje koncept Božje osobe, onda smo mi …” (str. 145). Zapravo, Buddha je jednom izjavio: “Ako postoji Bog, nezamislivo je da bi se bavio mojim svakodnevnim poslovima” i “nema bogova koji mogu ili žele pomoći čovjek.” (str. 159). Moć u istočnjačkom misticizmu je stvarno velika. Nudi posebno prosvjetljenje i filozofiju koja zvuči privlačno. Npr. zar ne bi bilo lijepo da imate još oko 8 milijuna života (inkarnacija) nakon ovog života. Utjecaj ove filozofije očigledan je kada pogledate statistike koje ukazuju na činjenicu da je prilično veliki dio kršćana počeo vjerovati u reinkarnaciju, a što je potpuno strano, na primjer, Svetom pismu i izravno proturječi onome što ima za reći o životu i smrt.  Popularnosti reinkarnacije pridonijela su i iskustva ljudi koji su hipnozom ili na neki drugi način vraćeni u prošli život i točno ga opisali.  Neki od učitelja raznih sekti hinduizma i budizma nakon obraćenja ispričali su potresne priče o svojim borbama sa sotonskim silama dok su napuštali ovaj sustav vjerovanja i otvoreno govorili o činjenici da su te religije doista duboko u okultnom. Istočnjačka mistika duboko se proširila na zapadni svijet. Žeđ za znanjem je zaista dobra osobina, želja za spoznajom dubokih istina o životu, čovjeku i Bogu je pohvalna, ali tu žeđ treba utažiti onaj tko ju je u čovjeka usadio. 

Shambala

U tibetanskim spisima i u predaji Dalekog istoka prisutno je drevno, rašireno vjerovanje u Tajno kraljevstvo mudraca koji žive povučeno u nepristupačnim planinskim dijelovima Azije. Orijentalisti to zagonetno mjesto zovu Chang Shambhala ili Sjeverna Shambhala (ponekad se piše Shamballa). Tibetanski redovnici tvrde da postoji tajanstvena dolina velike ljepote, okružena obručem snježnih planina, koja se proteže od sjevernog Tibeta u Mongoliju; nepristupačna je putnicima bez iskusnog ili mističnog vodstva. Predaja govori da je ta skrivena zemlja nedostupna svima osim iniciranima ili osobama posvećenim duhovnom uskrsnuću čovječanstva. Njeno je središte istaknuto slavnom Žadnom kulom koja stoji u drevnom gradu za koji redovnici tvrde da se grije toplom vodom koja se uzdiže iz podzemnih tokova, a nastala para diže se u atmosferu stvarajući prirodnu temperaturnu inverziju. Dolina se ne vidi iz zraka zato što taj fenomen stvara visok, svijetao, maglovit pokrov koji skriva krajolik pod njim. Razni istraživački timovi koji su putovali Himalajama tvrdili su da su kampirali uz vruće termalne izvore koji omogućavaju život bujnoj vegetaciji na područjima izvan kojih nije bilo ničega osim pustoši, kamenja i leda. Poput Tibetanaca, Rusa i Kineza, narod Indije također vjeruje u stvarnost prebivališta savršenih muškaraca i žena koje oni zovu Kalapa (ponekad Katapa) iz Shambhale, i koji žive u stalnoj prisutnosti energija duhovnog svijeta. Tisućljećima su narodi Azije vjerovali da je ovaj zabranjeni teritorij dobro čuvan i dostupan samo onima čista srca. Tibetanske legende tvrde da je to tajno mjesto naseljeno Nečujnim stražarima – nekadašnjim običnim muškarcima i ženama koji su dobili putovnicu za Shambhalu zahvaljujući svom duhovnom napretku.

Bratstvom Shambhale predsjeda mala hijerarhija superiornih bića koje ponekad neizravno zovu Mahatmama, što na sanskrtu znači «oni čija je duša golema». To su nadljudska bića s natprirodnim moćima koja su dovršila svoju evoluciju na ovom planetu, ali ostaju s čovječanstvom kako bi olakšali njegov duhovni napredak… životni vijek njihovih tijela gotovo je beskonačan jer je Kotač reinkarnacije za njih stao.

Od pamtivijeka Tibetanci i drugi azijski narodi vjerovali su da među njima žive mudraci koji su se oslobodili smrti i lutaju Zemljom i svemirom po volji u fizičkom tijelu. Drevni narodi zvali su ih sveti besmrtnici i tvrdili da su razvili niz alkemijskih eliksira besmrtnosti, uključujući žad u prahu pomiješan s cinoberom koji su pili kako bi pripremili svoja tijela za stanje hsien – materijalnu besmrtnost u tijelu koje je postalo eterično. Proročanstvo Shambale govori da će u danas bliskoj budućnosti svijet u potpunosti okrenuti leđa duhovnosti i postati materijalan u svoj suštini te kada bude imao vlast nad cijelom planetom pokušat će pod rukovođenjem zlog vođe pronaći i pokoriti Shambalu. Bez obzira na oružanu moć trideset drugi kralj Shambale, Rudra Cakrin, će ga poraziti i vratiti svijet ka svom duhovnom podrijetlu.