Tetrakromacija je fenomen nadprosječnog osjetila vida pri kojem u mrežnici imamo četiri vrste konusnih stanica. Tetrakromati postoje među pticama, ribama, vodozemcima, gmazovima i insektima, ali kod većine sisavaca postoje dvije vrste, a kod ljudi i nekih srodnih nam primata postoje tri vrste.Vide na tiuće više boja nego mi ostali.
U mrežnici postoje dvije vrste fotoreceptorskih stanica koje rade pri slabom svjetlu kao i vrsta koja radi u normalnom svjetlu. Četiri pigmenta u ptičjim konusima proširuju područje u ultraljubičasto. To nije dobro jer su naše oči dizajnirane da blokiraju ultraljubičasto zračenje. Kod ljudi, te tri vrste konusa daju mogućnost razlikovanja milijun varijacija boja. Neki muškarci pate od toga što imaju dvije vrste normalnih konusa, a treći je mutant koji je manje osjetljiv na zelenu i crvenu. Tada se radi o sljepoći.
Znanstvenici vjeruju da su jedan posto stanovništva planete tetrakromati, ali to nije lako dokazati, pa ostaje na pretpostavci.
U lipnju 2012., nakon 20 godina proučavanja, neuroznanstvenica dr.G. Jordan otkrila je ženu koja je mogla otkriti veću raznolikost boja nego što su to mogli trihromati, što znači da je ona ‘pravi tetrokromat.
Da biste bili pravi tetrokromat, morali biste započeti time što ste ženska nositeljica u obitelji koja ima genetsku predispoziciju. Concetta Antico vidi tisuće boja, na tisuće nijansi koje mi ne vidimo i do sada je jedina žena s tom sposobnošću za koju se zna. Ona ne percipira samo te boje jer je umjetnica koja slika u impresionističkom stilu. U očima ima više receptora za upijanje boje. Dok mi vidimo samo zeleno, jednu nijansu, gledajući u travu na primjer, Antico vidi na desetine nijansi te zelene boje i još boja osim zelene; vidi ljubičastu, plavu, itd…
Za sada nema muških tetrakromata. Muškarci imaju samo jedan X kromosom, žene imaju dva. Gen odgovoran za osjetljivost oka na zeleno i crveno povezan je s X kromosomom i budući da žene nose dvostruko opterećenje, njihove su šanse da imaju varijantu gena i četiri vrste konusa veće.
Vizualne informacije moraju se prikupljati i obrađivati u mrežnicama neurona, a rezultirajuće informacije šalju se mozgu preko optičkog živca. Obrađuje se i dorađuje se cijelim procesom.
Konusi u našim očima dio su složenog sustava za razlikovanje boje.
Jedna od mana ove posebne osobine jeste da napad boja može izazvati neugodnu, čak paničnu situaciju, no to su samo pretpostavke, a prednosti je svakako više. Vidjeti svijet u toliko mnogo različitih boja koje se inače ne vide okom većine, (ili svih osim jedne osobe), definitivno život čini zanimljivijim, bogatijim. Ipak, sretni smo što gledamo, što vidimo ovoliko koliko vidimo i bilo bi možda pogrešno tražiti više od toga, s obzirom na to da ima ljudi koji ne mogu vidjeti ništa.